Bila su vruća ljeta u devedesetima kad smo se u parku nalazili da bismo se igrali. Standardne dječje igre. Školice, skrivača, gumi-gumi, ljuljačke, penjanje po drveću… svega je bilo. Svakog ljeta igre bi bivale nešto ozbiljnije pa je tako skrivača otišlo ulicu ili čak nekoliko ulica dalje, drveće je postalo prenisko za neke, gumi–gumi više nije bio interesantan.

Imala sam tu sreću ili nesreću, ne znam, da sam vječito bila okružena pretežno muškim društvom (dvojica mlađe braće) pa sam istovremeno kad i oni kartice i sličice, tako ja gumi-gumi, zamijenila, nazovimo to, “istraživanjem”. Generacija smo koja još nije imala internet, barem ne pod normalno, i nismo znali gotovo ništa o tome. Ali imali smo roditelje koji su kupovali Playboy, Smokvin list, Erotiku i slične časopise. I posuđivali iz videoteke one filmove koji su bili u posebnoj prostoriji i djeca tamo nisu smjela ulaziti.

Kako smo imali takve roditelje, nije nam bio problem ponekad “posuditi” neki časopis ili pogledati film koji smo slučajno pronašli u ormaru, ispod odjeće ili negdje visoko na polici… Obično bismo čekali da starci odu na posao, na plac ili na kavu pa da nastavimo gledati video kazetu, svejedno od kojeg dijela.

Braća i ja porniće bismo gledali zajedno, a nekad bih ih gledala i sama. To mi je čak bilo i draže.

Vrlo brzo, jedno ljeto u parku našli su se i ti časopisi i razgovori o seksu na dnevnom redu. Cure to najčešće nije zanimalo odnosno nisu htjele aktivno sudjelovati u tome, ali ja tu nisam vidjela ništa sporno. Počela se spominjati i masturbacija. Dečki su se znali nalaziti skupa kad bi roditelji bili na poslu pa bi zajedno, svaki na svom kauču ili stolcu, navlačili ono što se još nije do kraja razvilo.

Bila sam pomalo ljubomorna kako su oni otvoreno mogli o tome, čak i toliko da su to radili jedan pred drugim i to im nije smetalo. Sjetila sam se da me u dobi od 6 godina prijateljica u vrtiću ulovila kako se diram. Na rasporedu je bilo popodnevno spavanje, a nisam nikad bila previše od toga pa sam “istraživala”.

Iva je ležala krevet do mene i pitala me: “Diraš si pipicu?”

Ta rečenica me godinama progonila jer sam uvijek bila, još od osnovne škole, otvorena u razgovoru s dečkima. Oni su navlačili kožicu, ja nešto drugo. I nisam to skrivala niti lagala kako bih im se svidjela. Oduvijek sam znala da taj organ s kojim sam se rodila nečemu služi i da i on, kao i muška varijanta, pruža užitak.

Godine su prolazile, razvijali smo se i mi i naši organi pa tako i način na koji bismo sami sa sobom doživljavali vrhunce, ali nikad mi nije bilo jasno zašto je normalno pričati da muškarci masturbiraju, a žene ne. Znam da su mi kolege u školi uvijek govorili da sam ja jedina ili tek rijetka cura koja to prizna tako otvoreno pa mi je bilo čudno da što ja tu imam uopće išta “priznati”.

Pa nije to zločin, to je moje tijelo s kojim sam se rodila i živim 24 sata dnevno. Ako ti možeš svršavati na dnevnoj bazi, mogu i ja, bez obzira kojeg sam spola.

Photo: Tomislav Marić

Mislila sam da će to ostati tamo negdje u djetinjstvu ili tinejdžerskim godinama, ali prevarila sam se. Ženska masturbacija, iako manje nego prije, i dalje je tabu tema. U redu je da si izmasiram bolna stopala prije spavanja, namažem tijelo uljem jer mi paše i opušta me, platim neki wellness ili masažu, ali da samu sebe zadovoljim to je i dalje mnogima čudno. Ajde, reakcije se mijenjaju kad nisam u vezi jer onda mi to TREBA, a kad sam s nekim onda nemam tu potrebu odnosno zadovoljavam je udvoje. Moš mislit.

Kad sam u vezi, i ja i mnoge cure koje poznajem, radimo to i češće nego kad smo single. Imam tu sreću da s mnogim prijateljicama mogu pričati o tome, i da znam da su itekako povezane sa svojim seksualnim bićem. Bit će da je i do zakona privlačnosti pa u život privučeš ljude sličnima sebi, ali neka je.

“Diraš si pipicu?”

DA! Moja je i mogu raditi s njom što me volja. I nerijetko smo ona i ja najbolji par, jer se najbolje poznajemo. Ako nju zanemarim onda ni ne funkcionira s nekim drugim. Kome da se ispričavam zbog toga što si ugađam i zašto?

Zanimljivo je i da ljudi ne vjeruju da se djevojčica od 5-6 godina može dirati. Ne znam što se tu ima “vjerovati” jer klitoris je na tijelu od početka, nije da se razvije u pubertetu. I opet, dečki mogu, ali djevojčice a-a… Kako im to uopće pada na pamet?! Jednostavno, isto kao i dečkima. I tako to ostane i kasnije. Imaš potrebu, imaš organ… “Navali, narode!” – reklo bi se.

Ali ne treba ti niti narod niti itko drugi osim tebe same/samog. Pomalo žalim žene koje prvo otkriju druga tijela, a zatim ili niti onda svoje. Nije bitno jesu li se otkrile u vrtiću, školi ili kasnije, smatram da se moraš “otkriti” kako bi ikad normalno funkcionirala.

Prvo ti, a onda ostali. I ni onda ne zaboravi posvetiti joj se s vremena na vrijeme. Obje to zaslužujete.

Do idućeg puta,

A.

 

Tekst je izvorno objavljen na APortalu.