NOVO
Bila je nedjelja, prije desetak dana, u vrijeme ručka. Htjela sam van, u prirodu, ali da je što manje ljudi, buke i distraktora. Odlučila sam se za groblje i nisam pogriješila. Da, nije priroda, ali odlazak u Maksimir je prečesto u to vrijeme nešto kaotično s previše buke i ljudi pa mi samo skače anksioznost. […]
NOVO
Dok mi nisu, dolazeći k meni u stan u goste, počeli govoriti i iščuđavati se da kako je kod mene doma tiho i mirno, nisam primjećivala da je nešto drugačije. Da sam ja drugačija. Baš su, u počecima mog samostalnog života prije 10+ godina bili šokirani da ja koja obožavam muziku, ginem za radio, želim […]
NOVO
“Kolarica, ti imaš super tijelo, ali facu onako, baš i ne.”.
NOVO
Napisala sam “Tu sam.”, samo to. Ni trepnula nisam pišući tih pet slova s razmakom nasred puta do točke. Svim svojim nesvjesnim bićem vjerovala sam u te riječi čak i dugo nakon što sam ih poslala. Zbilja jesam tu i zbilja želim biti tu za tu svoju vojsku ljudi. Ne krijem im to, svjesni su […]
NOVO
Ponovno živim nedaleko željezničkog kolodvora i gotovo svakodnevno gledam peron na kojem sam nekad isplakala more suza. I onih sretnih i onih nesretnih. Svaka dva ili tri vikenda putovala sam u drugi grad samo da budemo zajedno. Nije mi bilo teško prijeći gotovo 300 kilometara zbog dana i pol maženja i ljubljenja. Bili smo sretni. Opušteni. I […]
NOVO
Koju minutu nakon tri popodne čujem korake dvije i pomoćne treće noge. Svakoga dana u otprilike isto vrijeme. Ne vidim tko je, ali čujem mu godine i tu treću, najtanju nogu.
NOVO
I prošle su te neke nedaće koje su nas sve globalno morile. Prošle su ili tek prolaze. Proći će i ove novonastale i one koje će se kasnije dogoditi, a dogodit će se. Kako bi jedan, od mene puno bolji pisac, rekao: “I to će proći.”. Zbilja hoće, ma koliko se čini da neće.
