-
Pa(m)tite li previše?
“Kolarica, ti imaš super tijelo, ali facu onako, baš i ne.”.
-
Možemo li “biti tu” jedni za druge?
Napisala sam “Tu sam.”, samo to. Ni trepnula nisam pišući tih pet slova s razmakom nasred puta do točke. Svim svojim nesvjesnim bićem vjerovala sam u te riječi čak i dugo nakon što sam ih poslala. Zbilja jesam tu i zbilja želim biti tu za tu svoju vojsku ljudi. Ne krijem im to, svjesni su toga i nerijetko to iskorištavaju. Pritom ne mislim ništa loše glagolom iskorištavati jer sam im se sama ponudila da me iskoriste, da uzmu to što im nudim, da budem tu i kad grmi i kad je sunčano.
-
Poseban krug pakla za emocionalno nedostupne osobe
Ponovno živim nedaleko željezničkog kolodvora i gotovo svakodnevno gledam peron na kojem sam nekad isplakala more suza. I onih sretnih i onih nesretnih. Svaka dva ili tri vikenda putovala sam u drugi grad samo da budemo zajedno. Nije mi bilo teško prijeći gotovo 300 kilometara zbog dana i pol maženja i ljubljenja. Bili smo sretni. Opušteni. I živjeli smo za te vikende u Zagrebu i Osijeku.
blogledalo
Zvuk tipkovnice opušta
