Zvuk tipkovnice opušta

POČETNA
NOVO
S LOLE
PLAYBOY
ITALIANO
JELO SE
ČITALO SE
PIŠITE MI

POČETNA
NOVO
S LOLE
PLAYBOY
ITALIANO
JELO SE
ČITALO SE
PIŠITE MI

Pišite mi

Name *

E-mail address *

Subject

Message

GDPR Agreement *

I consent to having this website store my submitted information so they can respond to my inquiry.

Facebook
Twitter
Instagram

Kategorije:

ČITALO SE
ITALIANO
JELO SE
NOVO
PLAYBOY
S LOLE

blogledalo

#bodypositivity nije pokrenut mišlju da bismo jed

#bodypositivity nije pokrenut mišlju da bismo jedni drugima čestitali na debljini ili mršavosti, lošem tenu ili rijetkoj kosi, ne. Tu je da bismo, kad na cesti vidimo osobu s očitim "fizičkim nedostacima", kako razvučenih osmijeha zadovoljno korača svijetom u nečemu što možda nije "za tu figuru". 🤲

Jer da, i sama sam desetljećima čekala da imam tanje noge, manje celulita, manje kapilara ili ljepša stopala kako bih prošetala zadovoljna svojim izgledom. Neopterećena svim tim "manama" ma koliko su one nekima smiješne, meni nisu bile, a nisu mi ni sad.

Pa bih preskočila jedno, dva, šest, petnaest ljeta zakamuflirana u duge haljine i suknje, strateški pokrivajući sve što mislim da je "krivo", a ono što je najkrivije bilo je (djelomično još uvijek i je) je ono kako ja samu sebe vidim. A i to sam skrivala sve ove godine. 😏

Da, možda nije zdravo imati 50+ kila viška, nekima možda nije ni lijepo, lako moguće da nije lijepo ni onima koji te kile nose, ali poanta body positivityja jest da se zbog toga ne osjećaju još gore nego da tomu unatoč idu dalje i ohrabre se živjeti s tim i, u konačnici, ako žele to i promijeniti. Tek onda, uz podršku i saznanje da su voljeni i prihvaćeni bez obzira na te manje ili veće krivine i greške, mogu lakše i sigurnije napredovati. Mogu biti svoji i slobodni.

Nitko ne voli imati celulit, nečistu kožu, šlaufove oko trbuha i teško nam je živjeti samima sa sobom u toj i takvoj koži. Ne treba nam da nas još i drugi konstantno seciraju i kritiziraju. Kritike ostavite sa strane jer sami sebe predovoljno kritiziramo i time se zakidamo za izlaske, uspomene, fotografije i ljeta bez brige o onome što će netko misliti.

Život je puno ljepši kad ga živiš kako želiš, a ne čekaš da ga proživiš kako bi trebalo. 💙

Zagrljaj,

A.

P.S. Fotke su od prije mjesec i 10 dana, kad sam na jedan dan otišla u Opatiju (prvi put ikad), bilo mi je divno, a onda sam vidjela fotke i eto, 40-ak dana kasnije pišem ovaj tekst jer ne želim da se ikad itko, uključujući i ja, osjeća kao da je neki izlet ili izlazak bio uzaludan jer si ne izgledamo dovoljno dobro. Zašto? Jer je besmisleno.

‼️ Na fotki imam možda 12 godina, a možda i

‼️ Na fotki imam možda 12 godina, a možda i manje. Jer nisam sigurna koja je godina, je li 2000. ili 1999. Ili čak devedesosma.

Tu sam bila uvjerena da sam deblja od svih na fotki. Srećom pa tad, u to doba, nije bilo društvenih mreža niti ičeg sličnog jer bih sigurno zaglibila u neki teži poremećaj prehrane. Tad su moderne bile puno mršavije žene nego danas. Recimo, gledam neki dan Prijatelje, Rachel i Monica imaju ruke tanje nego što ih ja imam na ovoj fotki. I koliko god da su dobro izgledale, jer su bile istog konfekcijskog broja i jedna pored druge nije odudarala, bile su i tad, a i sad gotovo pa nedostižno mršave za većinu nas žena koje smo ih iz tjedna u tjedan gledale.🥺

One su samo primjer čime smo bili okruženi prilikom odrastanja i formiranja naših umova i tijela. Bilo je teško. Meni izrazito jer nikad zapravo nisam bila debela, ali sam uvijek bila nedovoljno mršava. Tati, trenerima, vršnjacima iz razreda, mami, dečkima, a na kraju i sebi.

Sve to se vuče i dandanas kad odem na plažu, poželim fotku pa odustanem. Ili, još gore, ne odem na plažu jer sam debela.

Sve i da jesam, zar mi "debeli" ne zaslužujemo plažu?
Ili mi nedovoljno mršavi?
Mi, s body dysmorphiom?
Mi, s tijelom koje imamo 24/7 i koje nije samo summer body nego i jesen, zima, proljeće tijelo?

Zaslužujem, a zaslužuješ i ti, izaći na plažu bez obzira na kile, ožiljke, celulite, strije, akne, psorijazu. Pišem tebi, ali zapravo sebi, odi na jebenu plažu. U čemu god.❤️

I pazi, na plaži imaš samo jednog pravog neprijatelja, a to je Sunce. Namaži sve svoje neravnine i uživaj u neravninama šljunka, kamena i valova. Jer, ni priroda nije savršeno ravna, glatka, predvidljiva pa zašto bi onda i ti bila takva?

Prirodna. Neravna. Nepredvidljiva. Ti.

❤️

🇨🇺 Kad sam otišla na Kubu nisam imala pojma

🇨🇺 Kad sam otišla na Kubu nisam imala pojma da je na prvom mjestu država sa najmanjom stopom depresije na svijetu.

Tek par mjeseci nakon povratka sam saznala taj podatak. Čak i da je na drugom ili trećem mjestu, ma da je i na tridesettrećem, tamo stvarno nemaš razloga biti tužan, nesretan i/ili depresivan.

Da, razlika je biti tamo turistički i živjeti, ali taj osjećaj lakoće i mira kad si tamo meni je ostao toliko duboko urezan da doslovno, bez pretjerivanja, svako jutro unazad više od tri godine budim se s Kubom u mislima. S njenim mirisima u nosu, s njenim bojama koje mi se prelijevaju s unutarnje strane kapaka, sa zvucima smijeha i glazbe, s pokretima zdjelicom i stopalima.

I živim za trenutak da se tamo vratim. Evo, od same pomisli, suze mi vlaže korijen trepavica, a srce skače u ritmu salse. ❤️

Kopala sam po ljetnoj odjeći i zato ova objava. Ne zamjerite. 😉

Bok svima, mi smo Anin i B čopor i nemoguće nas

Bok svima, mi smo Anin i B čopor i nemoguće nas je sve skupa odjednom snimiti. Lijepo nam je skupa, ali kako sam ja najstariji (14), volim mir, a ovim mačketinama toleriram samo poslastice (kad mi ih daju) i igračke (kad ih uzmem i uništim).

E sad, mi svi skupa živimo u stanu koji je lijep i funkcionalan, ali moramo uskoro van jer ne znam kaj da vam kažem, reći ćemo samo da je nama drago da nismo jedinci, ali našoj gazdarici Ani zadnjih mjeseci baš i nije.

Ti naši sluge Ana i njen B već dugo traže rješenje da nas se ne razdvaja ili da ne odemo negdje gdje nam ne odgovara.

Tražimo dom. Za sve nas, uključujući i ove dvonožne jer nam netko treba da nam čisti, kuha, vodi u šetnju, a da ga jebeš, dobro ćeškaju i malo smo ih, kroz sve ove godine skupa, i zavoljeli.

Pod hitno nam treba dom (Novi Zagreb, Maksimir, van centra...), minimalno trosoban jer ja, Pajo, trebam svoju sobu i mir od mačketina. Ona tupava i gluha Bowie mi se doslovno unosi u facu iako ja režim i ne odustaje. A&B također trebaju svoju spavaću, a mačkama neka dnevni.
Trebamo i klimu i lift i balkon/dvorište jer ja nemrem ovo zdurati, skoro mi je 90 psećih godina. Bilo bi super i da stan ili kuća ima svoj ili barem puno distupnog parkinga jer sad po dva sata dnevno naši sluge traže parking.

Skoro sve imamo, osim mira i sigurnog sna jer eto, situacija je takva kakva je i postalo je neizdrživo, najviše za Anu pa često plače, ljubi nas i grli i ne zna što će. Pronaći stan ili kuću s nas četvero nije nimalo lako, dapače, gotovo nemoguće.

Tako vas ja, Pajo, molim da ovo dijelite i pomognete nam da nam gazdarica totalno ne ispali na živce.

Najgore od svega je, što dom moramo pronaći do 10.7.

P.S. pisat ću još kraću verziju oglasa, da se ne gubite u svemu ovome.

Hvala,

Ana i čopor ❤️

Nastavak na objavu od prije par dana, o dismorfiji

Nastavak na objavu od prije par dana, o dismorfiji i poremećaju hranjenja.

Ovako se dogodila ova fotografija:

Godinama sam se dogovarala sa @geepsee da me fotka jer sam se divila njegovom radu. Često smo tipkali, dogovarali Cedevitu i fotkanje, a ja bih svaki put otkazala ili izmislila neki izgovor jer SAM DEBELA.

Doslovno godinama kasnije, mislim 5-6 godina dogovaranja i tipkanja pregrizla sam jezik i rekla mu da me dođe fotkat, bio je u kvartu ili tako nešto, ne sjećam se točno. To je bio naš prvi susret uživo, a bilo je kao da se znamo desetljećima. Ipak smo oboje dvostruki Vodenjaci.

Uglavnom, nakon tog prvog fotkanja kod mene u stanu, portreti, ja grlim frišku mačku, jedne od najdražih fotki ikad uslijedilo je još naših random fotkanja, pa smo otišli na Savicu snimat me u crvenoj haljini. Završili, sjeli u auto i kao idemo u njegov studio.

Došli tamo, a on, ni pet ni šest: "SKINI SE!"

Ja: "Kaj?"

"Skini se da ti pokažem da nisi debela!"

I nastade ova fotka. A ja je sad, nakon 3-4 godine objavljujem nerado jer vidim koljena, trbuh, guzicu koja bi mogla biti viša, vidim sebe i dalje debelu. I vidim da mi nije ugodno u vlastitom tijelu.

To sve traje i dalje. Svaki dan, svake minute, bez obzira na formu, kilažu, konfekcijski broj.

Dismorfija je tu 24/7, sigurno barem 25 godina. Vjerojatno i dulje. A ne želim je više u svom životu i zato vam sve ovo pišem jer sam uvjerena da ću je se, pričajući o njoj, riješiti.

Zagrljaj ❤️
__________________

#blogledalo
#bodyimage
#eatingdisorderawareness

Prvo par pitanja za vas: • Što mislite koliko

Prvo par pitanja za vas:

• Što mislite koliko tu imam kila?

• Koliko mi je godina?

• Jesam li sretna ili nesretna?

• Jesam li (vam) lijepa?

• Jesam li Ispunjena?

________________________

A sad odgovori odnosno priča o ovim fotkama. Ovo je bio moj prvi profi photosession ikad. Snimala me moja best frendica @anasesto600 ne samo zato što je to bila moja dugogodišnja želja, već zato što sam tad bila u najgoroj situaciji do tada i fotkanjem me htjela oraspoložiti i izvući na površinu. Doslovno me spasiti. Između ovih fotografija imala sam i momente plakanja zbog tuge koja mi je tjednima sjedila na prsima i pritiskala mi svaki dio tijela, glave i srca. Toliko sam znala zasuziti da bi mi morala odvratiti misli šamarom (onakav kakav ti najbolja prijateljica u takvoj situaciji smije i mora dati, da dođeš k sebi).

Tu sam bila najmršavija u svom odraslom životu. Imala sam jedno 12-15 kila manje nego što imam danas, ne znam točnu brojku jer sam se onda prestala vagati, tamo negdje kad je vaga stala na 51 poslije me bilo strah gledati dokle je stigla. Svi oko mene su bili žalosni zbog svega što mi se događalo i kako to fizički utječe na mene i moje tijelo. Bila sam i ja. Izgubila sam mengu na 6-7 mjeseci, dok nisam malo povratila kile i masnoću.

Nikad nisam imala ljepši i ravniji trbuh. I imala sam kost koja je stršala među sisama kojih više uopće nije bilo. Sve mi je bilo preveliko. Ne znam je li bila veća rupa u glavi, srcu ili u trbuhu.

A jela sam. Tjerali su me da jedem. Nisam si ovo niti htjela niti tražila, emocije i slomljeno srce su me pojeli. Doslovno. Zašto ovo pišem? Zato što sam si i tada, kao i sada, a i svaki dan u svom životu ja debela.

Nikad kompletno zadovoljna formom ili bedrima, rukama, licem, trbuhom.

Uvijek si ja nađem barem nešto na što ću se fokusirati i gledati kako mi je zbog tog jednog dijela tijela čitavo tijelo užasno.

Tako je bilo i taj put, najmršavija, a u glavi i u ogledalu debela.

Iako sam znala da to nije tako, i iako i sad znam da ovo nije bilo zdravo, ja bih sad htjela to od prije 9 godina, samo da nemam ruke kakve imam sada. E, to je tjelesna dismorfija i dio je cijele priče koju ću vam ispričati ovih dana. Zagrljaj ❤️

Nikad mi nije bilo teško reći istinu ili priznat

Nikad mi nije bilo teško reći istinu ili priznati nešto. Što god to bilo. Drugima. Kome god.

To je fakat lako. Meni. Uvijek.

Ali, zadnjih nekoliko mjeseci ekstremno mi je teško nešto reći samoj sebi. Priznati si. Da nisam dobro.

I evo, reći ću to ovdje vama. Drugima. A sebe ću još neko vrijeme zavaravati.

Dokle?

Očito još kratko jer dio tog priznanja samoj sebi je i ovo.

Čuvaj se.
Čuvat ću se.
Čuvajmo se.

________________
#blogledalo
#blogger
#mentalhealthawareness

Ja idem na Papa test 27.5. u 8 ujutro. 💗 Zašt

Ja idem na Papa test 27.5. u 8 ujutro. 💗

Zašto?

Zato što sve one najgore tipove HPV-a možeš otkriti na Papa testu jer nemaju vidljivih simptoma.

Zato što, ako i imam HPV, želim znati na vrijeme prije nego postane preopasno.

Zato što jednog, ne tako dalekog dana, želim biti mama. 💕

Zato što, uz svu zaštitu, HPV nekako dođe do nas u 80-100% slučajeva.

Zato što ni kondom nije zaštita od HPV-a jer se virus može zadržavati na dlačicama, a da to nosioc ni ne zna jer realno nema ama baš nikakve simptome.

Zato što seksualnost, intimno zdravlje, virusi i karcinomi nikako ne smiju biti tabu.

Zato što mi je stalo do mog tijela i mog zdravlja.

Ja idem za par dana, a ti? Kad ti ideš na Papa test? Ili kad si zadnje bila?

Podijeli svoj datum, nedoumice, strahove i priče uz hešteg #PružiRuku.

P.S. Do kraja svibnja traje Libresseova humanitarna akcija kojom se prodajom Libresseovih proizvoda skupljaju sredstva za udrugu Zdravka koja će djevojkama i ženama omogućiti još informacija, pregleda i konzultacija na temu HPV-a i raka vrata maternice, kod žena drugi uzrok smrti uzrokovan rakom.

Odeš na glasanje i sretneš svog Dedu jedinog. Za

Odeš na glasanje i sretneš svog Dedu jedinog. Za tri dana će imati okruglih osamdeset. Dedo ❤️

Da život nije ravna i neprekinuta cesta obično n

Da život nije ravna i neprekinuta cesta obično naučimo na najteži način, a lekcije nosimo za sobom u obliku raznih ožiljaka. 🌹

Dok oni zacijeljuju mi rastemo i skupljamo nove, manje ili veće, ožiljke.

Kada ti netko, bilo tko, #PružiRuku i ispriča kako ni ona nije išla redovito na kontrole i kako je i ona slijepo vjerovala nekome da bi na kraju jedva izvukla živu glavu bude ti lakše disati u svojoj koži. Manje se kriviš jer krivnjom samo odgađaš svoje ozdravljenje.

Da, možda je moglo biti bolje ili drugačije, ali tu si sad, nisi sama i ne trebaš se bojati prepreka na cesti života niti se trebaš sramiti svojih odluka. Ma koliko one možda sad izgledaju krive, bile su tvoje i donijela si ih ti sama kao što ćeš donijeti njih još bezbroj na krivudavoj cesti svog života. I ako neće sve biti ispravne, a vjerojatno neće, daj da barem bude ispravna odluka da ideš redovito na kontrole, brineš o svojoj vagini i maternici jednakom brigom kao što brineš o kosi ili noktima, da jednom godišnje obaviš Papa test bez obzira što se je ili nije dogodilo od zadnjeg nalaza i da, ako nešto i nije baš najbolje, učiniš sve što je u tvojoj moći da to popraviš. Teško je, ali uz podršku je masu puta lakše i zato #PružiRuku i pomogni. Sebi i drugima.

❤️

________________________
#libressehrvatska
#blogledalo
#papatest
#hpvawareness

Izbjegavaš nazvati doktora i naručiti se? Nemoj.

Izbjegavaš nazvati doktora i naručiti se? Nemoj. Naruči se konačno, ne odgađaj i pohvali se uz #PružiRuku.

Zašto? Jer ćeš se osjećati bolje bez obzira na ishod pregleda. Jer će zahvaljujući tebi još netko napraviti isto. Jer ćeš, ako je neki problem, imati uvid u njega i počet ćeš ga rješavati.

U tijeku je nova, humanitarna Libresseova kampanja koja se tiče svih nas. Pridruži(mo) joj se!

P.S. Lajkaj, spremi i podijeli da nas bude što više!
________

#libressehrvatska
#PružiRuku
#blogledalo

U četvrtak sam gostovala na Radiju Korzo i priča

U četvrtak sam gostovala na Radiju Korzo i pričala s @cbrown987 iz @udruga_pariter 🙌

Svih 20 minuta vam je u linku u bio.

I sad, gledam ovu fotku i mislim si kako bih mogla ispeglati par stvari i konačno ih staviti na sebe. Pa onda slušam taj razgovor koji sam vam linkala i mislim si kako mi nedostaje radio pa bih možda nešto svoje u tom formatu.

Podcast? 🎙️

Biste li slušali/gledali to?

Koje teme?

Kada?

Puno je tu pitanja, a dok sve posložim prođe pandemija. I da, često mi kažu da sam hrabra, a zapravo sam prava kukavica kad se treba odvažiti i ustisnuti dupe u stolac, stisnuti zube i napraviti nešto što me veseli.

Zašto?

Vjerojatno i na to imam odgovor, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom. Sad samo poslušajte razgovor u linku i javite dojmove.

😉

📷: @littleeaglephoto
_______________________

#blogledalo
#anakolar
#blogger

"Milici je sigurno za života čestitan Osmi mart,

"Milici je sigurno za života čestitan Osmi mart, dan poneki cvjetak ili čak cijeli buket cvijeća, vjerojatno i neki poklon i znak pažnje poput ciglice kave, čokolade ili možda neke sitnice za kuću. Ona se, poznavajući je skromnu, sigurno tome jako veselila i bila iskreno zahvalna na takvim znacima pažnje ne znajući da su potpuno bezvrijedni u odnosu na sve ono što joj je, samo zato što je rođena kao žena, oduzeto. Ali, nije ona bila nesretna. Jer joj nitko na to nije ukazao. Nitko joj nije rekao da ona smije i mora vidjeti more, da je cvijeće za Osmi mart jednako flasteru na otvorenoj rani koju bi bilo bolje zašiti."

Djelić novog teksta na Blogledalu (link je u opisu profila).

💓📷 : @geepsee

Ne mogu danas rezime "godine s koronom" koji je te

Ne mogu danas rezime "godine s koronom" koji je tema svih vijesti, novina i portala. Jučer sam opet išla na testiranje na koronu, jer sam morala zbog nečeg drugog, negativna sam fala nebesima i sutra mogu obaviti nešto što čekam od kraja ljeta. Vjerojatno neće biti dobro, ali kaj sad, snađeš se s onim što ti je dano kako znaš i možeš. Ako ne znaš i ne možeš, zatražiš pomoć, toliko je jednostavno. 💪🏼

U iščekivanju sutra evo jedan svojko od prije osam dana kad sam išla na prvi trening nakon 84 dana. Prvi put sam bila stavila leće i nešto šminke i prvi put da mi je srčeko poskočilo jer sam išla raditi nešto što obožavam i u čemu sam jako dobra. Vrijedilo je čekanja, ušla sam u dvoranu i samo pomislila TO JE TO! ❤️

Ne mogu više negativnosti, dajte nešto lijepo, bilo što, može biti i najsitnija sitnica poput šetnje na posao ili mirisa proljeća u zraku jer te "sitnice" nam spašavaju ovo malo zdrave glave koje nam je ostalo.

Piši, bilježi, prijavljuj i (u)diši "sitnice"! 🙌

Dokle god muškarce hvalimo za spuštanje daske, p

Dokle god muškarce hvalimo za spuštanje daske, pranje suđa i čuvanje (vlastite) djece dotle nećemo biti jednaki. Dižući njima, ali i nama ženama, spomenike za osnovno i normalno činimo ljude nesposobnima odnosno degradirajući njih veličamo sebe, a tu sva priča o jednakosti pada u vodu i prije nego je uopće krenula.

Kad se dogodio #metoo pokret na našim prostorima poanta nije bila napasti čitav rod/spol i samim time ikakva isprika neupletenima u zlostavljanja ikakve vrste je nepotrebna. Poanta svega nije da su svi (muškarci) krivi i jednaki već da SVI, bez obzira na rod i spol, vide kakvih sve ljudi ima i što se sve događa. Cilj je DA SE NAUČI, DA SE ČUJE i DA SE ZAUSTAVI.

Da se NE PONOVI. NIKAD NIKOME.

Da klinci vide što se sve smije, a ŠTO SE NE SMIJE.

Da muškarci, ali i žene, vide kakvih muškaraca ima, ali i žena.

Da se vidi kako su neke žrtve "brze", a neke "spore", i da ni jednima ni drugima ne treba reći svu silinu krivih riječi i komentara već ih samo pustiti da idu svojim tempom i pomoći im da zaliječe traumu. Da ih se sasluša bez prekidanja, kad god one, žrtve, za to budu spremne.

Neke nikad neće biti spremne za govoriti i to je u redu jer nismo svi isti, ali im sigurno pomaže svaka žrtva koja je napravila ono što one nisu mogle.

Žrtve nisu birale biti nijeme i ne-hrabre kao što nisu birale ni postati žrtvama i zato ih pustite na miru da procesuiraju kako znaju i mogu ne praveći žrtve od drugih i tako dodatno stigmatizirajući one koji su zbilja povrijeđeni.

Nazivajući ljutim sestrama žrtve koje su smogle hrabrosti i snage pomoći si samo dodatno demotiviramo one koje još nisu progovorile. I onda kad konačno progovore opet će ju pitati A ZAŠTO NISI RANIJE, ZAŠTO TEK SADA...

Pa, baš zbog ovakvih pitanja i "ljuta sestra" usporedbi.

How it started / How it's going 33 mi je danas.

How it started / How it's going

33 mi je danas. Preživjela sam (se). 🥳

Primijetih da zadnjih godinu dana, uslijed svega što se događa, žudite za kontaktom, utjehom, ramenom za plakanje i uhom za slušanje pa vam to i nudim. Želim pomoći ne tako da ću vas tapšati i reći vam da je sve divno jer nije, a vjerojatno ni neće, sve nikako. Ali ima divnih stvari i ljudi i načina kako održati glavu iznad površine vode, naučila sam to na najteži način i zato ovu cijelu godinu prolazim relativno glatko. U videu vam iznosim ideju, voljela bih kad biste ga odgledali do kraja i u komentar ili poruku napisali što mislite.

Hvala i držite se! ❤️

Govore mi da sam hrabra, možda ponekad i jesam, a

Govore mi da sam hrabra, možda ponekad i jesam, ali ima toliko toga banalnog što se ne usudim sama. Npr., godinama nisam bila na Sljemenu, a išla bih svaki vikend no ne usudim se sama i rijetko mi se poklope termini s nekim i s vremenskom prognozom. A i ne bih htjela na one staze kojima svi idu nego malo teže, začkuljastije, ljepše i pustije. Tamo gdje je još više mira, boja i mirisa. Puno mojih ne ide tim stazama i nemaju kondicije pa odustanu. A ja se ne usudim sama. Doživjela sam grozne stvari u pol bijela dana u centru grada gdje je bilo ljudi, pa si ne želim nešto isto ili groznije negdje duboko u šumi gdje nema signala i gdje nema nikoga da mi uskoči i pomogne. To je samo jedan od strahova koje imam od malena i koje većina nas žena i cura imamo kad se vraćamo doma iz izlaska, kad padne mrak, kad smo same na nekom nepoznatom (javnom) mjestu ili taksiju... Oduvijek (nam) je tako i kaj je najbolje uvijek se nešto dogodi onda kad se najmanje nadaš, a to nije ni u mraku ni s nepoznatim nego te uvrijedi i povrijedi netko koga možda i poznaješ ili pak usred javnog prijevoza u podne. I eto te, okružena ljudima, a nitko ne reagira što se netko upravo, oprosti na izrazu, izdrkao po tebi. Nakon takvog nečeg ne pada ti na pamet ići negdje sama bez suzavca u torbi, napunjenog mobitela... I onda na www.bitna.si čitaš što se sve događa svima nama još otkako smo djevojčice i bude ti zlo jer ili vrlo dobro znaš kako je ili zato što si muško i nagledao si se dječačkih šlatanja i maltretiranja u školi. Ali sad si tata i muka ti je da to netko radi tvom djetetu i da čak i nakon prijave nitko ne reagira. Da budeš ti kriva zato što ti je netko uputio ružan komentar ili da tvoja curica bude kriva što se tako i tako obukla.

Zadnjih dana sam spominjala kampanju Bitna si koju je pokrenula riječka @udruga_pariter te bih vas i ovim putem htjela zamolite da kampanju popratite i podržite, a ja ću vas troje nagraditi simboličnim poklonom. Radi se o torbi/vrećici na drugoj fotki. Što treba?

1. Zapratiti @udruga_pariter i mene
2. Napisati u komentar riječ koju biste napisali na torbu
3. Označi barem jednu osobu

Darivanje traje do 24.11. u 21h, SRETNO!!! 💪🏼

🍁 Slušam druge i sebe ove godine i kao da svi

🍁 Slušam druge i sebe ove godine i kao da svi jedva čekamo da sve prođe. Kao da će ta prolaznost nešto riješiti ili bitno promijeniti.

I ne mogu se oteti dojmu koliko je to krivo. I jedvačekanje i prolaženje. Jedvačekanjem sami sebi stvaramo pritisak, a prolaznost se dogodi htjeli mi to ili ne, ali ako je poanta samo da prođe i ova godina ili ovaj period ili što već prođe li onda uopće?

Ne promijenimo li sebe i kako se mi osjećamo i prihvaćamo vrijeme i godinu u kojoj smo se našli, ovo sve može puno dulje trajati čak i da na globalnoj razini završi sutra. Neprihvaćanjem stanja u kojem jesmo, ma koje god ono to bilo, nismo ništa riješili, a vrijeme ide i čemu onda to iščekivanje? Kakav je smisao pritiska da dođe nova godina, drugo godišnje doba, ako mi sami ništa nismo napravili?

Mogu čekati i jedva čekati i kriviti Svemire, politike, kalendare i bolesti kako bi se nešto izvana promijenilo. A mogu i raditi na sebi dok sve to nešto ne prođe, jel?

I što je onda bolje, samo čekati kao da će to nešto promijeniti ili mijenjati i ni ne primijetiti da je nešto prošlo?

Meni je draže ovo zadnje. 🍁

📸 @littleeaglephoto

_____________________________

#blogledalo
#anakolar
#blogger
#autumn

Stigao je i zadnji dan eko kviza koji sam vam ovaj

Stigao je i zadnji dan eko kviza koji sam vam ovaj tjedan držala u suradnji sa @friendsofglass . Sutra ćemo proglasiti posljednju dobitnicu odnosno dobitnika pa vam svima jednako, kao i do sada, držim fige! ❤️

Sve i ako niste u ovih tjedan dana osvojili ništa na darivanju, vjerujem da ste naučili i dobili puno toga.

Voljela bih znati jeste li u proteklim danima počeli uključivati svijest prilikom odabira nekog proizvoda, u čemu je zapakiran, kako to možete iskoristiti kasnije, je li nužno da podržite proizvodnju nečega čije pakiranje krši sve što smo ovaj tjedan naučili?

Zanima me jeste li sve više svojih polica u špajzi ispunili staklenim posudama, veselite li se tom procesu i kako se osjećate?

Nadam se da ste uživali jednako kao i ja i da ste možda dobili još neke ideje kako iskoristiti staklo u našim domovima i životima. (Slobodno bacite ideje u komentare ili porukom 😊 )

HVALA vam od srca na sudjelovanju i da, kampanja i eko kviz sa Friends of Glass možda jesu završili, ali naša/vaša kampanja je, nadam se, tek počela u trajat će sve dok nas ima i dok ima stakla, prirode i svijeta! 🤗

Zagrljaj,
A.

_______________________

#friendsofglass
#glassrecycling
#glass
#environmentprotection
#sustainability
#lowimpact
#lowwaste
#glasspackaging
#chooseglass
#cleanliving
#circulareconomy
#glasslife
#lessplastic

Load More Follow on Instagram

© 2022 Blogledalo - Ana Kolar.

Blogledalo (Ashe child theme) Theme by Roberto Bilic.

Blogledalo.com