Zamolio me jučer: “Pričaj s njom. Ona te treba. Ako ti je već čudno pričati, možeš joj pisati. Tvojoj djevojčici…”
Kategorija: S LOLE Page 1 of 4
Od prošlog tjedna moj život je postao super. Nisam dobila na lutriji, fakultet mi je i dalje u statusu quo, i dalje sam nezaposlena, nemam super tijelo kakvo bih htjela imati, u obitelji imam nekoliko ozbiljno bolesnih ljudi, još uvijek sam podstanarka i muku mučim sa svojim spavanjem. Ali moj je život super.
Ima tih dana kad se osjećam najusamljenija na svijetu. Kažem si da je to normalno jer moraš imati i takve dane ili barem trenutke. Onda cijeniš one dane kad si okružen ljudima koje voliš i poštuješ.
Nazove me jučer. Standardno naše vrijeme, oko pola 11 prije podne. Još ne stignem ništa reći, a već zna da nešto nije u redu. Ne znam kako to uspijeva ali prema boji mog “Halo” s druge strane telefona, brzini mojih odgovora, pauzama u razgovoru, ma gdje god ja bila ona zna što je i kako je. Mama.
Ima tih nekih datuma kojih se bojiš. Strah te da će te boljeti uspomena na neke ljude, događaje, osjećaje…
Odustala sam. Po ne znam koji put odustala sam od stvari koje su me nekad veselile.
Mislim da nikad nije bilo lakše imati hrpetinu poznanika, pa čak i prijatelja, a osjećati se usamljeno pored svih njih.
