Pitali su me nedavno, javno i pred publikom, koji je moj san. Naravno, nema ih malo, ali kao iz puške sam izjavila: “Biti mama.”
Kategorija: ČITALO SE (Page 1 of 8)
Sjedim u travi i gledam kako stršljen leti oko mene. Ne uzbuđujem se previše, nije mi ga drago vidjeti, ne bih htjela da me ubode, ali ne bojim se jer nemam razloga. Nisam alergična na ubode insekata, rekoh si. I kako mi je to prošlo kroz misli tako su se u mojoj glavi počele rojiti, baš poput osa i stršljena, i druge misli.
Htjela sam si jučer konačno srediti nokte, ali rekoh neću jer me danas čeka čišćenje. Dobro da nisam jer sam si još jučer odvalila pol nokta prilikom stavljanja i skidanja utega na štangu. Ne smetaju mi takve situacije jer sve je to u opisu posla kojim se bavim. I što je najbitnije, posla koji volim.
Tri mjeseca. Toliko je prošlo otkako sam se vratila s Kube. Devedeset i kusur dana, a meni su i dalje u ušima ritmovi salse dok prolazim zagrebačkim, banjalučkim, riječkim, talijanskim i austrijskim ulicama. Okusi manga, banane i papaje i dalje su mi toliko intenzivni da boli.
Dugo sam htjela biti veterinarka i na neki način sam se godinama pripremala za to, i to ne samo učeći biologiju i tko zna što sve ne u osnovnoj i srednjoj školi. Mislim ovdje na praktična znanja koja ne možeš steći u formalnom obrazovanju, a meni su ta znanja došla kao bijeg od obiteljske situacije u kojoj sam se tada nalazila.
Nazove me jučer. Standardno naše vrijeme, oko pola 11 prije podne. Još ne stignem ništa reći, a već zna da nešto nije u redu. Ne znam kako to uspijeva ali prema boji mog “Halo” s druge strane telefona, brzini mojih odgovora, pauzama u razgovoru, ma gdje god ja bila ona zna što je i kako je. Mama.
Dvije tisuće i osamnaesta godina je. Dvadeset i prvo stoljeće je već punoljetno, a meni evo jučer neki tamo pokušava utuviti u glavu kako ne postoje žene koje vole seks, a da nisu kurve.
