“Molim te, neka ostane među nama.” – napisala sam joj.
“Jer me sram.” – dodala sam prije nego je išta stigla napisati.
“Zašto te sram?” – pitala me.
“Zato jer je sve ovako kako je na slici. Ružno, neuredno i prljavo.”
“Molim te, neka ostane među nama.” – napisala sam joj.
“Jer me sram.” – dodala sam prije nego je išta stigla napisati.
“Zašto te sram?” – pitala me.
“Zato jer je sve ovako kako je na slici. Ružno, neuredno i prljavo.”
Skupljalo se svašta. Dobro i loše, novo i staro, ali skupljalo se godinama. Sve do trenutka kad sam se polusvjesna krajem 11. mjeseca 2011. godine popela na rub balkona na trećem katu i probala baciti dolje među parkirane aute. Ne znam što se dogodilo tih nekoliko trenutaka između poslanog SMS-a tadašnjem dečku i mog povratka u krevet te noći, ali znam što se sve događalo kasnije i zahvaljujući tome saznala sam i što mi se događalo prije.
Iz veze u vezu u drami sam po jednom pitanju, doslovno nikako na zelenu granu s njim(a). A to pitanje glasi: što gledati od filmova ili serija kad ste dvoje? Čak se lakše dogovorimo oko jela (a svi znamo koliko je to teška kategorija), putovanja, koncerata, financija, ali ovo svaki put postaje sve gore. Sa svima.