-
Koliko često ručaš? A koliko često hodaš?
Koju minutu nakon tri popodne čujem korake dvije i pomoćne treće noge. Svakoga dana u otprilike isto vrijeme. Ne vidim tko je, ali čujem mu godine i tu treću, najtanju nogu.
-
A što ako padneš? Onda malo odmoriš.
I prošle su te neke nedaće koje su nas sve globalno morile. Prošle su ili tek prolaze. Proći će i ove novonastale i one koje će se kasnije dogoditi, a dogodit će se. Kako bi jedan, od mene puno bolji pisac, rekao: “I to će proći.”. Zbilja hoće, ma koliko se čini da neće.
-
Ne znam što je Dan žena, ali znam što on nije.
Ne mogu, a da se danas ne sjetim pokojne Milice, svoje prve susjede koja nikad nije vidjela more. Jednom se vozila s obitelji u neko mjesto na obali, iz rodne BiH u Dalmaciju, ali ona nije niti jednom za svog života vidjela more.
Zvuk tipkovnice opušta
