Nedjeljno jutro prije nekoliko nedjelja. Ljeto je i vruće, ali ne smeta mi, opuštena sam. Razvlačim se po krevetu, istežem, prolazim prstima po svojoj koži i skidam nepotrebne slojeve odjeće i tkanine. Vruće je i muka mi je na toj temperaturi imati išta na sebi, bezbrižna sam i razbuđujem svoje tijelo. Prsti su se preselili već nekoliko puta s lica i kose, na grudi i vrat. Dolazim k sebi.
Oznaka: život (Page 1 of 3)
Htjela sam si jučer konačno srediti nokte, ali rekoh neću jer me danas čeka čišćenje. Dobro da nisam jer sam si još jučer odvalila pol nokta prilikom stavljanja i skidanja utega na štangu. Ne smetaju mi takve situacije jer sve je to u opisu posla kojim se bavim. I što je najbitnije, posla koji volim.
Kažu da ne postoje glupa pitanja, tj. da ništa nije sramotno ili glupo pitati jer bolje je ne znati i pitati pa naučiti nego bubnuti glupost. Da, ima nešto u tome, ali ima i glupih odnosno besmislenih pitanja. Neka čuješ jednom u životu pa ti ostanu kao primjer, a neka se ponavljaju kao na pokretnoj traci i već si na njih spreman odgovoriti ili se čak ni ne udostojiš dati odgovor. Ova potonja opcija, barem po mom mišljenju, je najbolje što možeš napraviti kada ti postave pitanje “Gdje se vidiš za pet godina?”.
Još jedan poznanik, prijatelj i kolega je otišao u nepovrat svojom voljom. Još jedan u prekratkom periodu. Ovaj put me nije iznenadilo i, nažalost, gotovo nikoga nije. Ne znam još kako da probavim taj – nije iznenađenje – dio. Doslovno mi je to teže od smrti osobe koju sam poznavala. Njemu je sad dobro, miran je, ne boli ga ništa, ali što je s nama koje nije iznenadilo? Vrijedimo li mi kao ljudi ako smo nekako znali da će do ovoga doći?
Bila je to duga večer sinoć koja se pretvorila u noć pa sam se vraćala doma kasnije nego inače, ali pasalo mi je. Jedna od stvari koje volim kod Zagreba ljeti su te šetnje gradom u gluho doba noći, kad nema žive duše, a može se disati jer je sparina konačno malo popustila. I tiho je, a volim tišinu. Posebno tu zagrebačku u kojoj obožavam čuti svoje korake po pločniku.
Da sam ja TBF i trebam snimiti njihov stari hit “Guzice i sise” u verziji 2018. vjerojatno bi umjesto “di god da pogledam guzice i sise” bilo “di god da pogledam predrasude”. I hejteri. I mobiteli. Kvragu, da su bar svugdje samo guzice i sise, svijet bi bio ljepše i manje toksično mjesto.
Od prošlog tjedna moj život je postao super. Nisam dobila na lutriji, fakultet mi je i dalje u statusu quo, i dalje sam nezaposlena, nemam super tijelo kakvo bih htjela imati, u obitelji imam nekoliko ozbiljno bolesnih ljudi, još uvijek sam podstanarka i muku mučim sa svojim spavanjem. Ali moj je život super.
