Jedna od stvari koje sam si dugo priželjkivala, a nisu bile moguće s obzirom na način života, posao i obaveze je da idem ranije spavati i da se ranije budim.
Oznaka: život Page 1 of 6
“Molim te, neka ostane među nama.” – napisala sam joj.
“Jer me sram.” – dodala sam prije nego je išta stigla napisati.
“Zašto te sram?” – pitala me.
“Zato jer je sve ovako kako je na slici. Ružno, neuredno i prljavo.”
Skupljalo se svašta. Dobro i loše, novo i staro, ali skupljalo se godinama. Sve do trenutka kad sam se polusvjesna krajem 11. mjeseca 2011. godine popela na rub balkona na trećem katu i probala baciti dolje među parkirane aute. Ne znam što se dogodilo tih nekoliko trenutaka između poslanog SMS-a tadašnjem dečku i mog povratka u krevet te noći, ali znam što se sve događalo kasnije i zahvaljujući tome saznala sam i što mi se događalo prije.
Nemam puno svojih fotografija iz srednje škole. Nemam ih općenito, jer nisu bila vremena kao sada kad sve živo snimamo, ali i zato jer se nisam voljela snimati. Jedan od najstresnijih dana u školskoj godini bilo mi je ono grupno razredno fotografiranje.
Ne sjećam se točnog datuma kad sam postala dio internet zajednice otvorivši profil na fejsu. Znam otprilike koja je godina bila, ali doba godine i što sam u tom trenutku radila nije mi baš kristalno jasno.
Sjedimo jučer, na kavi, frendica i ja. U centru Zagreba. U razmaku od svega par minuta do našeg stola došlo je prositi dvoje ljudi.
Sve manje koristim slušalice odnosno slušam muziku i radio dok hodam s faxa na posao, s jednog posla na drugi pa na fax pa doma ili općenito hodam/šećem.
