“Molim te, neka ostane među nama.” – napisala sam joj.
“Jer me sram.” – dodala sam prije nego je išta stigla napisati.
“Zašto te sram?” – pitala me.
“Zato jer je sve ovako kako je na slici. Ružno, neuredno i prljavo.”
Više ne bježim i ne tražim prečace
06/10/2019
Skupljalo se svašta. Dobro i loše, novo i staro, ali skupljalo se godinama. Sve do trenutka kad sam se polusvjesna krajem 11. mjeseca 2011. godine popela na rub balkona na trećem katu i probala baciti dolje među parkirane aute. Ne znam što se dogodilo tih nekoliko trenutaka između poslanog SMS-a tadašnjem dečku i mog povratka u krevet te noći, ali znam što se sve događalo kasnije i zahvaljujući tome saznala sam i što mi se događalo prije.
Već mjesecima ne mogu plakati, ali mogu disati
15/09/2019
Kažu, dobro je isplakati se s vremena na vrijeme. I sama sam pobornik te vrste čišćenja, ne zanima me što itko na to kaže jer stvarno ti često bude bolje nakon što pročistiš te suzne kanale. I opet sam se zeznula.
