Ljeto, iako nije ni pravo počelo, je odavno prošlo. Potrudio si se mjesec – dva ranije u teretani za koju dobru fotku na Instagramu i poneki lajk na fejsu. Pločice, bicepsi, dupeta do plafona i kiša lajkova. Mrak, super si..
I kaj sad kad je Božić pred vratima, a more je za pun kufer mjeseci? Niš. Sad ćeš čekat do proljeća i nećeš radit ništa i onda krenut na neki posljednji krik mode u svijetu vježbanja. Kako izgubit petnajst kila u mjesec dana i tako to. Oduvijek velim da je najjednostavnije odrezat si jednu nogu stihlovkom i voilà! imaš 15 i kusur kila manje. No dobro, nećemo tako crno, s jednom nogom nemreš napravit tak dobar legfie na plaži. Kad imaš dvije noge pobereš 15 lajkova, ovako bi pobrao upola manje. Jedan bi bio neodlučan (to su oni koji metnu lajk pa poslije maknu) i taj se broji kao pola.
I sve je to ok, krenuo si konačno vježbati, kad je već itekako prekasno za neki bitniji rezultat, i što ti onda napraviš? Kreneš na Insanity. Evo, upravo ti plješćem sad, aplauz kao iz najboljeg doba zagrebačkog HNK. Osim imena i činjenice da postigneš vrlo brzo vidljive rezultate nemaš blagog pojma kaj je Insanity. Al, kao, svi na to idu i fora je i efikasno pa je sigurno super.
E pa nije. To i slične varijante su užasi od treninga kojima je jedini cilj da iz sebe iscijediš svaku kap vode, krvi i znoja koje imaš u tijelu bez obzira što ćeš vjerojatno na putu do cilja – lijepo i tanko tijelo u par tjedana – završit u invalidskim kolicima, na štakama ili bar u krevetu od muskulfibera zbog kojeg nećeš moć disat.
Ljetos sam imala prilike, na sreću ili žalost, pogledati dobar dio Šon Ti-jevog opusa (inače kreator spomenutog Insanity-ja, op.a.) i nisam vidjela mnogo toga pametnoga u njegovim skokovima, naskocima i nesimetričnim vježbama na homemade videima koje je prodao diljem kuglice nam zemaljske. Ali, jedno mi je zapelo za oko, točnije uho. Dotični gospodin konstantno urla, što god da radili u nekom trenuntku treninga: “DIG DEEPER!” i to mu olfo služi za motivaciju pa fakat vidiš na snimkama relativno lepo isklesane Amere sa izbijeljenim zubima kako se vesele dok on na njih urla: “Kopaj dublje!”
Stvar bi bila genijalna da im je fakat dao komad zemlje i lopatu na nekom lokalnom groblju i tjerao ih da kopaju rake u što kraćem vremenskom periodu. E to bi bilo zbilja genijalno. Svega par mjeseci prije gledanja tih loše montiranih filmića provela sam određen period vremena kopajući gredice po kiši, hladnoći i mraku i onda sam skužila da se danima nakon toga nisam mogla naspavati od umora i da me tijelo boljelo kao da me pregazilo krdo Šon Ti-ova. Zbog ljubavi sam nosila i palete na treći kat bez lifta, teglila blokove siporexa, bacala cigle… Sve bolje od najbolje teretane. I ono što je zbilja najbolje je da je taj fizički rad koristan na više razina.
Parola “Kopaj dublje!” je u biti briljantna. U te dvije riječi stane sve. Budućnost fizički i mentalno zdravog čovjeka je u fizičkom radu u kojem će se toliko istrošiti da će em oblikovati tijelo, em napraviti nešto korisno za sebe i zajednicu em će se ubit toliko u pojam da neće imati niti volje niti vremena ići jesti što teži više od težine prosječnog golubljeg pera jer neće imati snage dići ruku. Ne moraju to biti gredice i palete, ja govorim o starom terminu “radnih akcija” koje bi svakako trebalo uvesti i kao kaznu ali i kao tip rekreacije i dodatnih fizičkih aktivnosti. Kopaj kanale da uđeš u anale.
Hrvatskoj nikad dosta kanala, nasipa, tunela… Čemu se frustrirat i plaćat jeftinu radnu snagu izvana kad imamo dovoljno ljudi koji doma sjede pred televizorom, ispiru si mozak lošim teve programom i trpaju se proizvodima iz pekarnica. Umjesto fino ugojenog i frustriranog naroda koji puši jeftine marketinške trikove – Insanity je zakon – i – Kruh je zdrav (ovo doslovno piše na izlozima pekarnica koje smrde na kvasac) – ovako bismo imali lijepe, sretne i zdrave ljude fizički spremne za sve što se može dogoditi i uređenu zemlju. Svi su na dobitku. Osim Šona Ti-ja. Al on nek ostavi “Dig deeper!” Amerima, Hrvatima vulgaris domesticus bolje leži i treba “Kopaj dublje!”.
Poljubac,
A.
