Obzirom da već dulje vrijeme ignoriram i blog, i svoje/njegove čitatelje, ali i svoje pisanje, red je da bar nekaj natipkam prije Božića. Kao poklon tebi. I sebi.
Bez puno objašnjavanja i glupiranja stiže ti čestitka. Da, čestitka. Ali ne za Božić. Možda ga ne slaviš, iz ovog ili onog razloga. Ali čestitam ti jer si preživio današnji dan unatoč blagdanskoj groznici i konzumersko-kapitalističkom ludilu. Ako ti je baš potrebno, napij se do mile volje jer nije bilo lako niti zadnjih dana, a ni cijele godine.
Čestitam ti i sutrašnji dan jer je neradni četvrtak. Tko zna, možda ti se dogodi nešto što nikad nije. Nekaj lijepo.
Čestitam ti što te jutros, kad si izvukao krmelje iz očiju, nije ništa boljelo, a ako i je čestitam ti i na tome jer to što te boli znači da si živ. Živ. I osjetljiv. I to je okej. Jer smo svi manje ili više osjetljivi samo se kod svakog to malo drugačije manifestira ili vidi.
Čestitam ti na svim čestitanjima koje ćeš primiti/dati ovih narednih tjedana, nije ni to lako. Nakon svega osjećat ćeš se kao iscijeđena stara školska spužva i neće ti pasti na pamet ikome išta čestitati bar do Uskrsa ili neke, još dalje, prilike.
Čestitam ti na minusu na računu. Uredno ga njeguješ cijele godine, a sad si ga još i podebljao jer je Božić. Jako pametno. Jebiga, nije ni prvi, ali da je bar zadnji put.
Čestitam ti na još jednoj godini na poslu koji ne voliš i odrađuješ, na vezi koju uzaludno održavaš, na poluprijateljstvima koje njeguješ jer si usamljen…
Nakon čestitanja slijede želje.
Želim da ti naredna godina bude bolja od ove sve i da ti je dvije i četrnaesta bila najbolja do sada.
Želim da ti svi tvoji najmiliji budu sretni i zdravi i da uživaju u tvom društvu. Ako se netko, jebiga, i razboli, neka učini sve živo i mrtvo da to, uz tvoju pomoć, i pobijedi.
Neka ti na poslu bude bolje nego prije, neka te cijene i isplaćuju ti onoliko koliko si i ti njima dao. Budi realan, ako sjediš i kopaš nos cijeli dan na poslu, ne očekuj više od friške fige.
Ne mrzi susjede niti prosjake na cesti ma koliko bezobrazni, grdi i smrdljivi bili, ne znaš kako bi tebi bilo da si u njihovoj koži.
Ne rugaj se drugima na temelju različitosti među vama (u ovu kategoriju ne spadaju estradni domaći i strani junaci, predsjednički kandidati, Ivan Pernar, Hrvoje Šalković i Coelho, njima se smiješ/moraš i dalje rugati).
Zaboravi sve ružno što ti se dogodilo u minuloj godini. Čestitaj i bivšima (frendovima, ljubavima, poslodavcima, kolegama…) nisu oni krivi što si ih, eto, “prerastao”, prestao voljeti i poštovati, pa si nastavio dalje.
Svakodnevno budi zahvalan (kome god želiš, Bogu, Alahu, vremenu, Svemiru…) na svemu dobrome što ti se dogodi, na svima koji s tobom dijele i dobro i loše. Daj im do znanja koliko ti je stalo do njih. Jer možda sutradan više nećeš imati priliku reći što ti je na duši.
Veseli se atmosferilijama ako te to veseli, malim bebama i štencima isto, čvarcima i soja keksima… Nađi ono od čega ti se srce smije. Što god to bilo i brani to isto. Makar to bili stihovi Balaševića. Ti znaš zašto ti baš to odgovara, ako ne znaš, onda traži dalje i/ili napiši svoje.
Budi originalan jer nemaš drugu priliku. Svaki dan, kakav god da je, je jedinstven. I potpuno je tvoj.
Budi sretan. Na Badnjak, u srijedu, u četvrtak, dvije i četrnaeste, dvije i petnaeste…. Svaki dan. Pa dokle traje.
I voli. Jer je lijepo voljeti. I biti voljen.
SRETAN BOŽIĆ!!!
P.S. Pusa u nebo Jednoj koja je otišla i Jednome koji nikad nije došao. Volim vas.
