I ove zime je, kao i gotovo svake do sad na ovim prostorima, pao snijeg. I ove godine čude mu se više nego da s neba padaju žabe krastače, novčanice ili šljokice.
Bilo bi u redu da to čuđenje neće biti na tapeti ne samo iduće godine u isto vrijeme nego i za dva tjedna kad opet isti taj snijeg padne. Nije snijeg jedini koji u ljudima izaziva čuđenje. Tu su i vrućine, razne prevare, televizija, hrana… Maltene sve što nas okružuje.
Putem televizije, radija i interneta upozorava nas se da stavimo kapu na glavu, da izbjegavamo izlazak iz kuće ako baš moramo, da stavimo zaštitni faktor, držimo se hlada i unosimo dovoljno tekućine.
Zatim se čudimo trebaju li nam zbilja takva upozorenja i jesmo li mi generalno toliko neuki da nas putem medija moraju učiti nečemu što nas je majka naučila prije nego smo krenuli u osnovnu školu?
Očito moraju, jer svake godine netko “pametan” ode u japankama na planinu, hoda po ledu u neadekvatnoj obući i slomi vrat, izgubi se, ostavi dijete ili psa u autu na plus milijun, dok im se mozak ne skuha do te mjere da im više nema pomoći. Pritom se ne radi o ljudima koji su nepismeni pa ne znaju što je “pisac htio reći”, nemaju pristup informacijama ili nemaju sredstava za bolju obuću i slično. Radi se o našim susjedima, poznanicima i prijateljima koji su u životu itekako napravili baš one gluposti na koje nas se konstantno upozorava da ih ne radimo.
Privatna arhiva
Vjerojatno si i ti u tom istom košu. Jer i tebi se ne jednom dogodilo da izađeš iz zgrade na plus 40 u hladu, bez zaštitnog faktora, umoran, bez šešira ili kape da ti štiti glavu od usijanja. Sigurno. I znaš kako ti je bilo par dana iza toga i kako je divan osjećaj biti najslabiji na svijetu i povraćati od sunčanice i slabosti.
Gledam danas žene bez kape na glavi i ne mogu se ne sjetiti jedne iz svoje obitelji koja ju gotovo nikad nije, a ni danas ne bi stavila na glavu iz razloga “da joj ne pokvari frizuru”. Tako i većina ovih što je danas jedva držala glavu na ramenima dok je vjetar udarao i nosio snježne pahulje točno na njihove isfenirane frizure. Pa da, što će ti kapa kad imaš frizuru? Ne treba ti ni šal, vani je samo -9 stupnjeva. Šalovi su izmišljeni za one neke druge ljude, ne za tebe.
Što će ti vijesti kad ti znaš najbolje?
Zašto su dućani ljeti puni boca vode i krema sa zaštitnim faktorom kad tebi to ne treba? Zašto bi servisirao stari bojler ako se susjed s kata niže prošle zime ugušio, pa to se neće dogoditi tebi? Zašto bi išla ginekologu ako nemaš nikakve simptome tamo dolje, onda je sigurno sve u redu? Do sad nisi koristio kondome, nije ni jedna ostala trudna, očito onda ni neće? Čekaj, trudna je, kako sad to?!
Nisi ti niti glup niti neuk (čast iznimkama), bahat si.
Bahatiš se da si jači od kalendara i zime u veljači, da znaš sve iako sam sebe nokautiraš neznanjem na dnevnoj bazi, dokazuješ se da se nećeš prehladiti ako usred zime imaš gole gležnjeve za Instagram i isfeniranu kosu bez kape. Kad završiš na Hitnoj u 3 ujutro s upalom uha ili pluća svi su ti krivi i opet se čudiš da kako sad to?
Zašto tebi? Zašto sada?
Zato jer si bahat i jer ti ta upozorenja koja ti dižu živac zbilja trebaju, ali ne samo da se naučiš ponašati i brinuti za sebe, nego i da ti osvijeste koliko si bahat i bezobrazan prema samom sebi, a onda i prema drugima. Zaboravljaš i da nisi sam na svijetu te da o tebi neki ovise. Nije da svi imamo gladna usta za prehraniti, djecu i kućne ljubimce, ali imaš roditelje ili barem prijatelje koji te vole i brinu i plaču ako se potrgaš i ubiješ zbog vlastite gluposti i bahatosti.
Privatna arhiva
Čudiš se, umjesto da (na)učiš i primijeniš. Sve dok i dalje dramiš radi 15-20 centimetara snijega u drugom mjesecu, na Balkanu, a ne na Havajima, bahat si i razmažen i nemaš pokriće ikome drugome reći da je glup ili neuk. Sve dok i dalje pušiš cigarete kao da ti život ovisi o tome, sprdaš se s onim ružnim fotografijama dušnika na pakiranju, a onda te rak ubije u deset dana od primitka u bolnicu zbog kašlja, neodgovoran si.
Dok i dalje ostavljaš ljude i životinje zatvorene u autima jer “samo da skoknem do dućana” ne bi trebao imati niti umjetnu biljku na čuvanju.
Bahatost naprasno prestaje kad ti se obije o glavu, nekad stigneš, a nekad je debelo prekasno. Nemoj testirati koliko vremena ti je ostalo, zalijepit će ti šamarčinu jednako kao i drugima. Uči na primjerima, svuda oko tebe su.
Do idućeg puta,
Zagrljaj,
A.
P.S. Fotografije korištene u tekstu nisu tek toliko skinute s intereta, za više informacija o njima slobodno me kontaktirajte.
Tekst je objavljen na Lola magazinu.
