Napisala sam “Tu sam.”, samo to. Ni trepnula nisam pišući tih pet slova s razmakom nasred puta do točke. Svim svojim nesvjesnim bićem vjerovala sam u te riječi čak i dugo nakon što sam ih poslala. Zbilja jesam tu i zbilja želim biti tu za tu svoju vojsku ljudi. Ne krijem im to, svjesni su toga i nerijetko to iskorištavaju. Pritom ne mislim ništa loše glagolom iskorištavati jer sam im se sama ponudila da me iskoriste, da uzmu to što im nudim, da budem tu i kad grmi i kad je sunčano.
read more
Poseban krug pakla za emocionalno nedostupne osobe
19/05/2022
Ponovno živim nedaleko željezničkog kolodvora i gotovo svakodnevno gledam peron na kojem sam nekad isplakala more suza. I onih sretnih i onih nesretnih.
Svaka dva ili tri vikenda putovala sam u drugi grad samo da budemo zajedno. Nije mi bilo teško prijeći gotovo 300 kilometara zbog dana i pol maženja i ljubljenja. Bili smo sretni. Opušteni. I živjeli smo za te vikende u Zagrebu i Osijeku.
read more
Ne zaslužuju baš sva pitanja tvoj odgovor
17/09/2018
Kažu da ne postoje glupa pitanja, tj. da ništa nije sramotno ili glupo pitati jer bolje je ne znati i pitati pa naučiti nego bubnuti glupost. Da, ima nešto u tome, ali ima i glupih odnosno besmislenih pitanja. Neka čuješ jednom u životu pa ti ostanu kao primjer, a neka se ponavljaju kao na pokretnoj traci i već si na njih spreman odgovoriti ili se čak ni ne udostojiš dati odgovor. Ova potonja opcija, barem po mom mišljenju, je najbolje što možeš napraviti kada ti postave pitanje “Gdje se vidiš za pet godina?”.
