Kako uz pomoć meditacije i pjevajućih zdjela ostati bez dečka

Nisam neki tip od sjedenja po kavama s frendicama, ali „za mir u kući” odradim to jednom do dvaput tjedno. Tako sam i sjela s Tihanom na kavu, da čujem što ima novoga, kako ljubav, posao, zdravlje… Nebitno kojim redoslijedom.

I evo, krenula ona sva ushićena i ozarena:

– E, Ana, sve je super! Otkrila sam neke nove stvari i počela se njima baviti. Baš sam sretna!

Rekoh joj da mi objasni u čemu je stvar, da me baš zanima kako je odjednom toliko euforična. Nisam ni stigla završiti rečenicu, a ona je već krenula objašnjavati:

– Prije nekog vremena počela sam meditirati.

Hm, ajde, meditiram i ja, ali ne skačem od sreće kao ona, pomislim.

– Onda sam počela istraživati čakre, svoju auru, boje, frekvencije i kristale…

Sad sam se već malo počela gubiti, ali pustila sam ju da vidim dokle će…

– Sve je to nekako došlo spontano. Nisam to planirala, ali, očito mi je trebalo i stvarno sam sad nova osoba. Zahvaljujući odblokiranoj grlenoj čakri i pročišćenoj auri. Kao da sam se ponovno rodila!

Ooookeeeeej, i kod mene bi trebalo svašta odblokirati i pročistiti, ali konkretnije stvari od aure i čakri, mislim si ja.

Pa joj onda kažem:

– Tihana, jel’ ti to mene zajebavaš? O čemu ti pričaš?

– Ma, Ana, stvarno! Ne znam što sam dosad čekala i mučila se kroz život sa svim tim teretima i blokadama. Trebala bi to i ti napraviti, zbilja bi!

– Nisam sigurna koliko je to, u mom slučaju, efikasno… – pokušala sam biti taktična i ne uvrijediti ju previše, ali po horoskopu sam skeptična.

– Evo, i Marko je nov čovjek! Pitaj njega koliko mu je sve to pomoglo! – ne da se ona.

Čekaj, čekaj… Jesam li ja to dobro razumjela da si ti svog dečka odvela nekome da mu pročiste i odblokiraju te idiotarije? Jesi li ti normalna?! – sad sam se već pomalo uzrujala.

Naravno da jesam! Od zadnjeg tretmana veza nam je na nekom novom, predivnom nivou i mislim da je to – to. Vjerujem da ćemo uskoro napraviti neki veliki korak naprijed. Osjećam to.

– Tihana… Kako da ti ovo lako priopćim, ali… Poznavajući ponešto muški rod, mislim da si sama sebi iskopala zamku iz koje se nećeš izvući. Nadam se da sam u krivu, ali, nekako sumnjam. Sretno ti bilo…

Sad je ona podigla glas:

– Znaš što, Ana, pun mi je kufer tvoje negativnosti i blokada, trebala bi svijet promatrati nekim drugim očima pa bi vidjela da su stvari drugačije nego što ti misliš. Ali, neka te, ja sad odlazim i ostavljam te da truneš u svojoj učmalosti. Imam meditaciju zvukom za sat vremena. Naravno, moram prije na poslu pokupiti Marka jer ide i on.

– Okej, Tihana. Pozdravi Marka. Čujemo se…

Otplahutala je na krilima svoje kristalno čiste aure u smjeru zvuka tibetanskih zdjela i pitaj Boga čega sve još ne… Moja aura ili kako se već to zove, potisnula je našu zadnju kavu negdje duboko, brzo sam zaboravila da mi je frendica odvela dečka kojeg znam godinama na balansiranje čakri.

Tog istog dečka s kojim sam ne jednom sjedila na kavi i pričala dogodovštine iz svog kriminalnog ljubavnog života. Kažem „kriminalnog” jer sam uvijek nekako smatrala da moj ljubavni život nije uspješan kao, recimo, Markov i Tihanin, jer mi je svaka sljedeća veza sve kraća, a oni su zajedno već pet, šest godina i žive skupa.

Bez obzira na to sve, neuspješna u ljubavi kakvom se smatram, nikad ne bih svog dečka natjerala da sa mnom ide na meditaciju ili na nešto slično tome. Za to služe frendice i gej frendovi. Ili frendovi koji su vječito u frend zoni ma koliko se oni trudili postati ti nešto više.

Sjećam se da sam prije nekoliko godina otišla na kavu/dejt s jednim i da mi je od dva sata kave, dobrih sat i pol pričao o horoskopu. Za vrijeme te kave obraćao mi se s „Vodenjakuša”, uspoređivao me s nekom svojom bivšom istog horoskopskog znaka i maltretirao me raznim teorijama o tome kakva sam ja. Da, mazohist sam pa sam htjela vidjeti u kojem će me smjeru taj dejt odvesti (ha, očito mi je dobro došao za inspiraciju za tekstove), ali kasnije sam žalila što umjesto toga nisam pogledala neki super glupi film u trajanju od dva sata. Ali, hej, sad barem znam sve karakteristike svog horoskopskog znaka i to za džabe, bez da sam tražila.

Idućeg dejta s tim horoskop guruom, naravno, nije bilo. Možda mi je tako bilo u horoskopu ili sam ipak obuzdala svog mazohista, ne znam, ali nije ni bitno. Znam da sam, bez obzira na svoje ljubavne (ne)uspjehe, sigurna da muškarcima nije baš nimalo zanimljivo to kopanje po alternativi i apstraktnom. Ne mislim da su svi muškarci u horoskopu „pivo-nogomet-žene”, ali iz iskustva znam kakva im je faca kad im spomeneš horoskop, a kamoli čakre ili neku tamo ljubičastu auru. Nije prošlo mjesec dana od kave s Tihanom, kad li sretnem njenog Marka u gradu. Pitala sam ga kako je Tihana, ali mi nije znao odgovoriti jer su, kaže, nedavno prekinuli. Pitala sam ga zašto, nakon svih ovih godina? Pa što se dogodilo?

– Nisam više mogao te njene pizdarije. Ajde, idemo na izlete koje ona želi, a meni se ne da. Dobro, otići ću i na masažu u dvoje, istinabog, ugodno je bilo. Ali svako malo ona izmisli neku novu glupost da bi nam bilo zanimljivije. Zadnje me odvela na neko drndanje po metalnim loncima, pa je neka tamo žena puhala iznad mene lepezom ili kojim kurcem da bi mi očistila nešto…

– Znam, sjećam se da mi je pričala na zadnjoj kavi da ste išli na zvučnu meditaciju, ali mislila sam da si pristao na to… – kažem mu ja.

– Jesam. Isto kao i ti na kave „za mir u kući”. Ali sam na to zadnje stvarno puk’o i rekoh joj – dosta mi je. Ne samo da mi ta vračara nije ništa očistila nego sam od jebenog mahanja dobio upalu uha i ukočio me vrat. Dva tjedna sam proveo po doktorima i odradio kuru antibiotika za to da Tihana bude u balansu i sretna. Super! Ne mogu ja to više, jer što je iduće? Tumaranje prašumama? Seanse i prolijevanje krvi? Život u čistoći? – govori u jednom dahu Marku.

Kratko zastane, pa nastavi:

Fakat ne znam – što god ja napravio, nije dobro. A ona izmisli neku super ingenioznu ideju, a ja popizdim u sebi. “Za mir u kući” sam popio antibiotike, progutao govna i pustio da mi neka luđakinja kaže da mi petnaesta čakra stoji nahero, a da mi je onaj klinac oko mene, energija ili što već, krive boje. Tek sad sam sjeban, ali me, draga Ana, bar više nitko ne tlači.

Glumila sam da sam iznenađena, iako to zapravo nisam bila. Na zadnjoj kavi sam upozorila Tihanu da je super što će si izbalansirati čakre, ali da će ostati solo nakon tog sranja. Nije mi vjerovala i optuživala me da sam cinična i zatvorena. Čak mi se usudila reći, vjerojatno je tad bila na nekoj određenoj frekvenciji, da sam ljubomorna na njenu uspješnu vezu. Nije mi se dalo ulaziti s njom u daljnju diskusiju jer sam znala da nemam nikakve šanse pred izbalansiranom osobom koja vibrira i živi u harmoniji, pa sam otišla doma, naručila pizzu, sjela pred TV i pustila da mi čakre istrunu. Svih 1726 ili koliko ih je već.

Nekoliko dana nakon što sam srela Marka, nazvala me Tihana i pozvala me na kavu. Odazvala sam se bez da sam joj rekla da smo se Marko i ja sreli i da znam za kuru antibiotika.

– Znaš, Ana… Marko i ja smo sad na pauzi. Morala sam ti to reći jer možda ćeš ga čuti ili sresti, pričat će ti svašta, ali ništa od toga nije istina. On je sad u procesu…

Kakvom procesu? – pravim se neupućena i dalje, ali istovremeno ne vjerujem vlastitim ušima.

– Pa… Bili smo na meditaciji i on je imao reakciju. Kaže liječnik da je dobio upalu srednjeg uha od klime i protoka zraka u prostoriji. Znaš, kad ti se čisti aura, onda osoba koja ju čisti maše iznad tebe kao vjetar, prekrasno nešto…

– Nemoj reć’…

A u glavi mi stoji zašto se ja uopće družim s Tihanom i tko je ova žena koja sjedi preko puta mene.

– Daaaa! Prekrasno je to! Problem je što je Markova aura bila toliko nečista da je trenerica morala dugo i puno mahati što je kod njega izazvalo reakciju. Dobio je upalu uha i ukočio mu se vrat. Doktori kažu jedno, ali ja se slažem s trenericom da je to njegovo tijelo odgovorilo na pročišćenu auru, kao da se brani. Nakon nekog vremena trebao bi biti bolje i trebao bi biti sretniji i zadovoljniji.

Tihana… Čuješ li ti sebe? Upravo si rekla da više vjeruješ ženi s lepezom i zdjelama nego doktorima koji su Marku dali antibiotike! Jesi li ti normalna?!

– Nemoj tako, Ana. Opusti se malo. Da, dobio je bolovanje i antibiotike, ali i viši cilj. On je sad nov čovjek i kad dođe malo k sebi, ohladi glavu, bit će sve super.

– Možda i meni nešto ne štima s tridesetosmom čakrom i možda bih trebala i ja s tobom na to čišćenje – govorim joj.

– Možda i bi, ja idem sutra, možeš sa mnom! – ushićeno će Tihana.

Ne mogu, odustajem od daljnjeg razgovora, plaćam račun i zaboravljam zadnjih deset minuta svog života. Tko je zaboga ova osoba, što joj se to dogodilo, pitala sam se. No, jednostavno si nisam znala objasniti…

Na putu doma, nazvala sam Marka i poručila mu da mu čestitam jer je očistio ne svoju čakru, auru ili što već, nego svoj život. Riješio se tereta kurom antibiotika i sad stvarno jest nov čovjek i može sve ispočetka. S nekim kome ne treba balansiranje zdjelama i lepezama.

Stigoh kući, naručila hranu dostavom. Nisam bila sigurna bih li radije jela ili meditirala, ali nakon „seanse” s Tihanom, glad je bila jača i bitnija.
Stigla je kineska kuhinja, ali stigla je i Tihanina poruka:

„Žao mi je što ne vidiš ono što ja vidim, a to je dokaz koliko si zablokirana i koliko ti je život tmuran i siv. Ako ćeš htjeti, mogu ti pomoći kao što sam i Marku, samo mi javi.“

Nisam javila, zablokirala sam ju kao i svoju dvadesettreću čakru, bacila sam se na svoju piletinu s indijskim oraščićima i poslala poruku Marku:

– Riješila sam je se i ja i to bez antibiotika!

Odgovorio mi je da bi bilo najbolje da odemo proslaviti nekim pivom ili vinom. Otići ću…

P.S. Tekst je objavljen u kolumni Radni spol u Playboyu.

Previous

Ajde da si ne govorimo baš sve

Next

Konačno Zagreb ljeti i duge šetnje i vožnje

2 Comments

  1. Davor

    Ana, maločas sam pogledao video o tvojoj borbi s depresijom. Iako sam tamo komentirao, ovdje ti također želim čestitati na pobjedi! Ideš ispravnim putem, samo tako nastavi, hrabro, ustrajno, razborito, s oprezom prema “jednostavnim, efikasnim i brzim rješenjima”. Ako mi dozvoliš reći, iako vjerujem da to već činiš, osim u izvrsnom pisanju i vremenu provedenom u razmišljanju, pokušaj što više uživati u prirodi, šetnjama, fizičkoj aktivnosti na otvorenom, u zdravoj hrani, u svojoj obitelji i djeci – garanciji životnog zadovoljstva. Sretno! 🙂

    • blogledalo

      Hvala ti na prekrasnoj poruci! Slažem se sa svim savjetima koje si mi napisao, zdrava prehrana, fizička aktivnost i priroda stvarno čine čuda. Odnosno, nisu to čuda nego u principu tvorničke postavke i tako bismo svi trebali živjeti. Hvala još jednom! 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén