ČITALO SE

Ha ha, Hrvati. Ha.

Ima već par godina da sam izbacila telku iz svakodnevne upotrebe, a iz sobe sam tu odurnu kutiju izbacila prije više od dvije godine i na njeno mjesto stavila predimenzionirani špigl. Frendovi mi rekli da sam narcisoidna. Neka sam, i u najgorem izdanju bolja je slika u ogledalu nego program HRT-a ili neke druge hrv.telke.

Na program domaćih i inih TV postaja naletim samo kad sam u društvu, za ručkom kod svojih (inače, televizor nema kaj radit tam gdje jedeš, spavaš i ostale fine stvari) ili negdje u prolazu. Kak vrijeme odmiče, sve mi je draže živjet bez toga jer i to malo što dođe do mene je dovoljno da vidim da su stvari sve gore. HRVATSKA HUMORISTIČNA SERIJA (HHS) – oksimoron stoljeća. Kaj je to? Se to jede? Ima za kupit negdje? Doktor ti to propiše na recept?

 

Možda sam glupa i neznalica ali nikad, slovom i brojkom – NIKAD se nisam nasmijala na neki proizvod s deklaracijom HHS. Nije čak ni bitno koja je TV kuća u pitanju, koja je godina proizvodnje ili tko glumi, gledajući naš program i ono što ide u kategoriju “humoristično” Hrvati su generalno nesmiješan narod. Čast (prerijetkim) izuzecima. Sva sreća da nam je jezik tak zajeban pa nas samo okolni koliko toliko razumiju mada su i oni odavno odustali od našeg tzv. humora. Nekak sumnjam da Srbi uvoze Ivu Gregurevića kako leži na kauču i jada se svojoj ženi Veri Zimi kolke su režije ovaj mjesec i kak susjed nije imal friško meso u mesnici. Il možda susjedi Bosanci žude vidjet Mlikotu (koji nakon 20+ godina i dalje ne zna glumit) kak je na dijeti i više ne zna kako da se riješi onog nekog Stipe kaj je stalno u gostima. Ja kad imam goste otjeram ih nakon dva-tri sata, ovaj nas jebe i maltretira već previše sezona. Nina se fala Bogu dala pa je zaboravljena, Lipa se i dalje drži nad ne znam kojim brojem (ta je 3u1, vrijeđa i mozak i oči i uši), Bitange i princeze su bile dobre neko vrijeme (također zaboravljeno, možda i bolje)..

 

Kako god, špranca se ponavlja. Uzmeš neki jadni interijer, dva jača glumačka imena da ti “prodaju” seriju, scenarij je uvijek isti samo biraš je li familija u centru pozornosti ili grupica frendova. Da, dodaj i par susjeda i obavezno jednog pedera. Jer, gle, negdje je netko rekao kak su svi pederi super smiješni. I sve kaj oni rade ti tjera suze hihotalice na oči. Ja kad se idem nać s jednim od svojih gej frendova prvo se dobro išamaram prije nalaska jer ne želim puknut od smijeha čim se vidimo. Možda da gej parada postane međunarodno natjecanje u pišanju od smijeha? Ti koji su pisali scenarij-predložak za većinu HHS očito nikad nisu spoznali nadurena-predmenstrualna-ljubomorna-babetina pedera. Ima ih i takvih, kao i kod “normalnih”. Kao što ni “normalni” nisu uvijek smiješni tako nisu ni gejevi, ali Hrvati i dalje ostaju generalno nesmiješni.

 

 

Čak mi se čini da su, kad se o telki radi, cijepljeni protiv humora. Ono, doslovno grunu zajedno sa DI-TE-PER-om i Anti-kom cjepivo. Kome djeluje sigurno će radit neki javni posao i prodavat ljudima kak je smiješan, vodit kvizove kojih se nažalost netko sjetio, glumit kauč u nekom hrvatskom humorističnom sranju i snimat reklame za pivo kad je Svjecko ili neko drugo (nogo)loptačko prvenstvo.

 

No, nije sve tako crno. Hrvati su otkrili i strani humor. Onaj komercijalni pa su uspjeli ubit i ono malo humora tamo pa tako, u vrijeme ljetne pauze ili kroz godinu (čak i u prime timeu) vrte reprize. Svake godine se tome veseliš, znam. U Hrvatskoj više nitko ne voli Raymonda. Malcolm je toliko u ofsajdu da bi i Nishimura s povezom već 15 puta fućkao. U punu kuću više nitko ne stane pa su morali kupit još jedan kvart. Svi prijatelji sad su neprijatelji, a grad je, od tolikog sexa, postao država. Dva i pol muškarca mogu pogledat samo ak prije u sebe ulijem koliko i Charlie Sheen u prvoj sezoni snimanja.

 

Ipak ima nade, samo rijetko… Najsvjetliji primjeri hrvatskog humora su oni koji nemaju predznak “humoristično” već “spontano” i “ozbiljno” poput Vijesti ili Dnevnika. Mene i dalje, godinu i nešto kasnije, tjera u smiješni plač hrabra Jelena koja brani ovce od vuka, a do pred koji dan sve nas je nasmijavao Drago Ćosić svojim Coelho umijećem prenošenja običnog nogometa (sa sjetom se prisjećamo onih par minuta kad je ostao bez zvuka, najbolje ikad). Ili pak političari poput Keruma koji “u jednom mandatu radi dva sina” i Miki Batman Bandić, žderač snijega. I nikako ne zaboravit Mamićeve pressice. Uz sve njih zbilja nema potrebe trošit novac poreznih obveznika i trpat ga u džep jednom Leonu Lučevu koji je i dalje priprosta seljačina bio on muškarac sa ili bez brkova ili Mlikoti od kojeg je i vađenje uraslog nokta zabavnije.

 

Za kraj.. Znam, nije ni blizu gotovo, al kruli mi u želucu pa idem tam gdje nema ni Gregurevića ni televizora…

 

Ja mogu živjet s tim da nisam Hrvat ak mi se bljuje od hrvatskih serija, filmova i humora u istima.

 

Možeš i ti? Kaj veliš da možeš? Genijalno! Tulum će uskoro! Pečem jebene kolače, buš vidio…

 

Lijep ti ostatak nedjelje! (ili kojeg već dana ćeš ovo čitat)

 

Pusa

A.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Blogledalo.com