Pitaju me. Gotovo svakodnevno pitaju me uvijek isto, ali na drugačije načine. Pitaju me da kako to da idem na terapiju.
Da mogu vratiti novac koji sam u gimnaziji potrošila na instrukcije iz matematike, sad bih imala za jedno lijepo putovanje. Ali, ne mogu, položila sam sve i maturirala. Utvaram si…
Zamolio me jučer: “Pričaj s njom. Ona te treba. Ako ti je već čudno pričati, možeš joj pisati. Tvojoj djevojčici…”