Skoro svake nedjelje bili smo kod njegovih na ručku. Svaki put manje-više isti jelovnik. Isti ljudi i tanjuri. Identični razgovori i teme. I sve gori osjećaj nepripadanja u želucu.
Htjela sam pisati o fenomenu koji zovem “osušene glasnice”. Možda i nije najbolji naziv, ali tako se osjećam kad danima komuniciram s ljudima isključivo putem poruka i mailova. “Lako” za…
Koliko puta si nešto više platio zato da ne moraš nešto napraviti ili da to nešto, što god to bilo, bude brže i bolje gotovo? Poznata situacija, jel? Samo da…