Sjedim u travi i gledam kako stršljen leti oko mene. Ne uzbuđujem se previše, nije mi ga drago vidjeti, ne bih htjela da me ubode, ali ne bojim se jer nemam razloga. Nisam alergična na ubode insekata, rekoh si. I kako mi je to prošlo kroz misli tako su se u mojoj glavi počele rojiti, baš poput osa i stršljena, i druge misli.
Danas, kad se od pranja wc školjke radi nauka, shvatila sam koliko sam sretna
25/09/2018
Htjela sam si jučer konačno srediti nokte, ali rekoh neću jer me danas čeka čišćenje. Dobro da nisam jer sam si još jučer odvalila pol nokta prilikom stavljanja i skidanja utega na štangu. Ne smetaju mi takve situacije jer sve je to u opisu posla kojim se bavim. I što je najbitnije, posla koji volim.
Vraćam se jer srce je još uvijek tamo, na Kubi
22/07/2018
Tri mjeseca. Toliko je prošlo otkako sam se vratila s Kube. Devedeset i kusur dana, a meni su i dalje u ušima ritmovi salse dok prolazim zagrebačkim, banjalučkim, riječkim, talijanskim i austrijskim ulicama. Okusi manga, banane i papaje i dalje su mi toliko intenzivni da boli.