Nedjeljno jutro prije nekoliko nedjelja. Ljeto je i vruće, ali ne smeta mi, opuštena sam. Razvlačim se po krevetu, istežem, prolazim prstima po svojoj koži i skidam nepotrebne slojeve odjeće i tkanine. Vruće je i muka mi je na toj temperaturi imati išta na sebi, bezbrižna sam i razbuđujem svoje tijelo. Prsti su se preselili već nekoliko puta s lica i kose, na grudi i vrat. Dolazim k sebi.
Živi, ne preživljavaj
10/12/2017
Ono je doba godine kad je najtoplije u krevetu i kad nema toga zbog čega bih isti napustila. Doslovno. Čak i kad mi mjehur nakon čitave prospavane noći vrišti da ga ispraznim, čekam do onog najbolnijeg trenutka. Sve samo da ostanem u krevetu i ne cvilim kako mi je hladno. Zahvalna sam na tome što imam svoj mir, svoj krevet (iako unajmljen) i posteljinu. I što mi je toplo. Zbilja jesam. Uostalom, kažu i da treba biti zahvalan na malim stvarima. Iako, ovo nisu male stvari.
