U vrijeme kad paralelno radim za barem tri različite firme/brenda/nazovi kako hoćeš, normalno je da mi se kod kuće nakupi reklamnih stvari. Svega tu ima. Od torbi, tenisica, šalica i bilježnica pa sve do hrane i kozmetičkih preparata. Samu sebe zbog toga nazivam sponzorušom iako sam sve samo ne ono što je nekad označavao taj naziv. Meni bude neugodno uzeti neke stvari čak i kad znam da sam ih “zaradila”, da stojim iza natpisa koji mi je na majici odnosno na prsima i da ne nosim to zato što mi je netko za to platio nego zato što zbilja vjerujem u to što tamo piše. A i nije mi nitko za to platio, nemojmo si lagati, ja to samo dobijem.
Zvuk tipkovnice opušta
