blogledalo

Zvuk tipkovnice opušta

Tag: blogledalo

Volim te jer volim sebe

Ima tome gotovo 6 godina, kad sam prvi put izgovorila da sam zahvalna što me ostavio i da je to najbolja stvar koja mi se dogodila u životu. I dalje to mislim i to ne zato jer nam je bilo toliko loše ili zato što je on bio toliko grozan, nego zato što sam u toj vezi i gotovo svakoj prije i poslije izgubila puno više nego dobila.

Read More

Živi, ne preživljavaj

Ono je doba godine kad je najtoplije u krevetu i kad nema toga zbog čega bih isti napustila. Doslovno. Čak i kad mi mjehur nakon čitave prospavane noći vrišti da ga ispraznim, čekam do onog najbolnijeg trenutka. Sve samo da ostanem u krevetu i ne cvilim kako mi je hladno. Zahvalna sam na tome što imam svoj mir, svoj krevet (iako unajmljen) i posteljinu. I što mi je toplo. Zbilja jesam. Uostalom, kažu i da treba biti zahvalan na malim stvarima. Iako, ovo nisu male stvari.

Read More

Ne laži si da nikad ne bi

Jučer od 7 ujutro poruke i pozivi nisu mi stali pristizati. Mnogi su se zabrinuli jesam li dobro i jesam li živa. Naime, nedaleko moje adrese ubijena je cura istih inicijala, iste dobi i struke, a čak joj se i ljubavna biografija preklapala s mojom.

Read More

Tebi, koji imaš strpljivije ruke

U vrijeme kad paralelno radim za barem tri različite firme/brenda/nazovi kako hoćeš, normalno je da mi se kod kuće nakupi reklamnih stvari. Svega tu ima. Od torbi, tenisica, šalica i bilježnica pa sve do hrane i kozmetičkih preparata. Samu sebe zbog toga nazivam sponzorušom iako sam sve samo ne ono što je nekad označavao taj naziv. Meni bude neugodno uzeti neke stvari čak i kad znam da sam ih “zaradila”, da stojim iza natpisa koji mi je na majici odnosno na prsima i da ne nosim to zato što mi je netko za to platio nego zato što zbilja vjerujem u to što tamo piše. A i nije mi nitko za to platio, nemojmo si lagati, ja to samo dobijem.

Read More

Uskoro će stići neke nove mladice

Srušili su cedar danas. Moj plavi cedar koji pratim već dvadesetak godina. Susjed dvije kuće dalje je isto danas rušio drveće pa su moji uskočili i iskoristili priliku da maknu i to s dnevnog reda. Prevelik je bio, bilo je ili on ili kuća.

Read More

Osmijeh na licu uljepšava ulicu, ali i čitav svijet

Običan četvrtak. Dan kao svaki drugi, povratak s posla gotovo pa uobičajenom rutom. Vruće mi je, jedva čekam da malo zahladi i da se ne znojim u (pre)klimatiziranom tramvaju dok teglim knjige, laptop i sve ostale blagodati modernog čovjeka. Izlazim ranije iz tramvaja jer moram do ljekarne, jedne od rijetkih u kojoj prodaju šampon koji koristim dulje od desetljeća. Jebiga, roditelji su me genetski počastili psorijazom pa za šampon izdvajam 100kn (kad sam ga počela koristiti bio je 60-ak, op.a.) i sretna sam ako ga uopće nađem jer u protivnom si glavu do krvi želim odrati. No, nisam htjela o svojoj psorijazi.

Read More

Kako misliš “sam si na svijetu”?

Nije još ni 8 ujutro. Trudim se ne pogledati sve obavijesti i poruke, ali rijetko uspijevam u tome. Ta glupa navika uzimanja mobitela odmah ujutro mi stravično ide na živce jer ne želim da mi taj mali aparat diktira život.

Read More

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén