Odustala sam. Po ne znam koji put odustala sam od stvari koje su me nekad veselile.

Zapravo, nisu to stvari, to su trenuci, osjećaji, osmjesi, pokreti… Jednostavno sam rekla da mi se više ne da i da ne vjerujem da je to za mene, jer svaki put se razočaram.

Konkretno, sad mislim na ljubav i veze, ali ima još tih “stvari” koje me malo-malo tjeraju na odustajanje, bacaju u očaj, ne daju mi spavati, iako mi je savjest čista. Takva sam. “Emotivna i hipersenzibilna budala”, kako često za sebe znam reći.

Dapače, jednom mi je profesorica na faxu rekla da nikad, ali nikad, za sebe ne smijem reći da sam budala i da mi žene često znamo po sebi nabacati drvlje i kamenje i to zbog neke sitnice (tipa, došla na ispit bez indexa), dok u istim ili gorim situacijama ni jedno muško biće ne bi samo sebe nazvalo budalom ili kretenom. Ne znam je li u pravu, ali od tada sam još n puta samu sebe nazvala glupom ili budalom, nekad i po nekoliko puta dnevno, ovisno koliko sranja nehotice napravim.

Što sam starija prepoznajem bolje neke obrasce kod drugih, naravno, i kod sebe. Odustajanje je dobra stvar. Iako mnogi znaju da sam uporna do bola i da sam sposobna gurati neku priču puno dulje od mnogih, odustajanje (me) oslobađa.

Foto: Privatna arhiva

I zapravo, upravo to odustajanje donosi mi, sad to vidim, ono što sam prije odustajanja htjela ili tražila.

Gotovo svaki put kad odustanem, npr. od posla koji me više ne veseli, dođe novi još bolji ili se općenito dogodi nešto bolje i ljepše. Svaki put kad pomislim da mi se nešto ne da, da ne bih na daleko putovanje sama, ispadne da mi je Svemir složio da baš tako mora biti i da je to najbolje za mene. Kad pomislim da je ljubav sranje i da toga više nema, jer sam sama, odem preko oceana i gledam ljubav preko 2 tjedna.

Svugdje je bila ljubav zadnjih tjedana. Na ulicama Havane i Trinidada, u autobusu grupe nas neznanaca koji smo s istom agencijom otputovali na Kubu, na Trgu revolucije dok je M zaprosio B, a mi se pravili da nemamo pojma i brisali suze. Vidjela sam ljubav u taksijima, na plažama, na licima, u tanjurima… Odustala sam od ljubavi, a ona me tamo šamarala punih 15 dana 24 sata dnevno. Sve me voljelo i sve sam voljela.

Kao da mi je htjela reći da sam baš onakva budala kakvom samu sebe znam zvati i da nemam pojma ni o čemu. Da otkud mi pravo odustati od ljubavi i da neka sam ja odustala jer ću je tek sad stvarno i poslušati. I jesam.

Udisala sam ljubav na razne načine, od prvog trena kad bih otvorila oči, dok su mi domaćice pripremale doručak i pitale me kako sam i jesam li dobro spavala, preko taksista koji plešu za vrijeme vožnje do plaže do učiteljica plesa na gradskim trgovima koje bi mi govorile kako treba živjeti i kako smo mi zapadnjaci budale jer si kompliciramo život. Ovaj put nisam sama morala reći da sam budala, bilo je očito da jesam, Kuba i njeni ljudi su mi to pokazali na milijun različitih načina.

Volim sve ovdje, a bome i oni mene. ♡ 🇨🇺

A post shared by Blogledalo (@blogledalo) on

Nije trebalo dugo da popustim pod kubanskom energijom (i dalje ne volim salsu, jbg), zavolim njihovu jednostavnost i pustim svoje budalaštine da ili odu što dalje ili da u potpunosti iščeznu.

Odustala sam od kompliciranja i živciranja zbog kojeg sam odustala od ljubavi i što se dogodilo? Dogodila se ljubav. Jaka i prava. Jednostavna i bez ograničenja.

Po ne znam koji put u životu trebala sam odustati od nestrpljenja i frustracije kako bi to nešto za čime sam žudjela moglo doći do mene u nekom svom terminu i tempu. Gledala sam svaki dan divne bračne parove koji su zajedno po 25, 35 ili više godina i topila sam se. Grlila sam neznance na cesti. Hranila napuštene životinje. U prolazima mazila cvijeće i biljke. Dala sam moru da me grli i pijesku da uđe gdje god želi, izaći će.

Foto: Edin Hasović

Dala sam sebi da se ne živciram i da plešem kako je nametnuo taj Raj jednostavnosti tamo, može i u ritmu salse nije bitno kako, kad i gdje. Odustala sam od rasporeda i planova, pustila sam da se dogode stvari za koje nisam nikad mislila da budu. Možda sam trebala otići tako daleko da bih shvatila kako je sve u životu jednostavno, a mi smo ti koji to zakompliciramo do maksimuma. Netko to možda shvati i bez da se makne iz vlastitog dnevnog boravka, ali bitno je da sjedne. Da se odustane od budalaština, nervoze i kompliciranja i prepusti mjesto jednostavnosti.

Onda dođu lijepe stvari koje te pune, a ne prazne. Tek tada se dogodi ljubav bilo koje vrste, jer svaka je jednostavna.

Do idućeg puta, zaboravite na komplikacije i odustajte.

Zagrljaj,

A.