blogledalo

Zvuk tipkovnice opušta

Author: blogledalo (Page 2 of 9)

Novogodišnje dijete i zašto ne?

Ove godine bit će 10 godina da radim kao fitness instruktorica grupnih programa u dva renomirana zagrebačka fitness centra. U međuvremenu radila sam u još njih nekoliko i malo je reći da sam se nagledala zbilja svega. I naslušala.

Read More

Ako išta treba ostaviti u 2017., onda su to očekivanja

Kažu: “Najluđa noć u godini”, “Veselje teče u potocima”, “Dočekaj novu godinu”… Ne znam koji me dio koje rečenice više smeta jer nema veze s mozgom, ni u teoriji ni u praksi.

Read More

Pleši tako da te cipele ne žuljaju

Nije istina da vremeplovi ne postoje. Ima ih i dogode se kad im se najmanje nadaš. Ne mislim na modernu tehnologiju, gledanje fotografija i videa starih i po nekoliko desetaka godina, govorim o odnosima. Onima koji su puno značili i značit će makar malo sve do kraja (našeg) svijeta.

 

Read More

To što koristim društvene mreže ne znači da me smiješ maltretirati

“Kad ćemo na kavu?” – stoji u inboxu, u mobitelu, u glavi… I tako svaki dan. Sve češće od ljudi koje nikad nisam niti vidjela niti čula. Hvala društvenim mrežama na toj “povezanosti”, ali ipak ne. Zahvaljujem se.

Read More

Živi, ne preživljavaj

Ono je doba godine kad je najtoplije u krevetu i kad nema toga zbog čega bih isti napustila. Doslovno. Čak i kad mi mjehur nakon čitave prospavane noći vrišti da ga ispraznim, čekam do onog najbolnijeg trenutka. Sve samo da ostanem u krevetu i ne cvilim kako mi je hladno. Zahvalna sam na tome što imam svoj mir, svoj krevet (iako unajmljen) i posteljinu. I što mi je toplo. Zbilja jesam. Uostalom, kažu i da treba biti zahvalan na malim stvarima. Iako, ovo nisu male stvari.

Read More

Ne laži si da nikad ne bi

Jučer od 7 ujutro poruke i pozivi nisu mi stali pristizati. Mnogi su se zabrinuli jesam li dobro i jesam li živa. Naime, nedaleko moje adrese ubijena je cura istih inicijala, iste dobi i struke, a čak joj se i ljubavna biografija preklapala s mojom.

Read More

Tebi, koji imaš strpljivije ruke

U vrijeme kad paralelno radim za barem tri različite firme/brenda/nazovi kako hoćeš, normalno je da mi se kod kuće nakupi reklamnih stvari. Svega tu ima. Od torbi, tenisica, šalica i bilježnica pa sve do hrane i kozmetičkih preparata. Samu sebe zbog toga nazivam sponzorušom iako sam sve samo ne ono što je nekad označavao taj naziv. Meni bude neugodno uzeti neke stvari čak i kad znam da sam ih “zaradila”, da stojim iza natpisa koji mi je na majici odnosno na prsima i da ne nosim to zato što mi je netko za to platio nego zato što zbilja vjerujem u to što tamo piše. A i nije mi nitko za to platio, nemojmo si lagati, ja to samo dobijem.

Read More

Page 2 of 9

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén