blogledalo

Zvuk tipkovnice opušta

Tebi, koji imaš strpljivije ruke

U vrijeme kad paralelno radim za barem tri različite firme/brenda/nazovi kako hoćeš, normalno je da mi se kod kuće nakupi reklamnih stvari. Svega tu ima. Od torbi, tenisica, šalica i bilježnica pa sve do hrane i kozmetičkih preparata. Samu sebe zbog toga nazivam sponzorušom iako sam sve samo ne ono što je nekad označavao taj naziv. Meni bude neugodno uzeti neke stvari čak i kad znam da sam ih “zaradila”, da stojim iza natpisa koji mi je na majici odnosno na prsima i da ne nosim to zato što mi je netko za to platio nego zato što zbilja vjerujem u to što tamo piše. A i nije mi nitko za to platio, nemojmo si lagati, ja to samo dobijem.

Read More

Neki dan sam bacila radio kroz prozor. Skoro.

Otkako pamtim volim radio više od televizije. Ma, lažem sad. Obožavam radio, a televiziji želim brzu i sigurnu smrt. Eto, baš tako je u mom slučaju. Možda se mnogi ne bi složili sa mnom, ali to je samo stvar ukusa.

Read More

Uskoro će stići neke nove mladice

Srušili su cedar danas. Moj plavi cedar koji pratim već dvadesetak godina. Susjed dvije kuće dalje je isto danas rušio drveće pa su moji uskočili i iskoristili priliku da maknu i to s dnevnog reda. Prevelik je bio, bilo je ili on ili kuća.

Read More

Osmijeh na licu uljepšava ulicu, ali i čitav svijet

Običan četvrtak. Dan kao svaki drugi, povratak s posla gotovo pa uobičajenom rutom. Vruće mi je, jedva čekam da malo zahladi i da se ne znojim u (pre)klimatiziranom tramvaju dok teglim knjige, laptop i sve ostale blagodati modernog čovjeka. Izlazim ranije iz tramvaja jer moram do ljekarne, jedne od rijetkih u kojoj prodaju šampon koji koristim dulje od desetljeća. Jebiga, roditelji su me genetski počastili psorijazom pa za šampon izdvajam 100kn (kad sam ga počela koristiti bio je 60-ak, op.a.) i sretna sam ako ga uopće nađem jer u protivnom si glavu do krvi želim odrati. No, nisam htjela o svojoj psorijazi.

Read More

Otrijeznila sam se od tebe i nas

Na svaki spomen alkohola lagano protrnem. Razmislim treba li mi to zbilja večeras, kako ću reagirati i kako ću se osjećati. Ne osuđujem ljude koji ga manje ili više redovito konzumiraju, njihov život i njihovo tijelo. Imaju pravo odabrati što žele. Tako sam mislila prije, a tako mislim i sada, nekoliko godina nakon što sam izbacila alkohol(izam) iz svog života.

Read More

KUKAVICE I PI**E SU ONI KOJI OSUĐUJU DRUGE

Vjerojatno ću znati da sam umrla kad se prestanem čuditi ljudskoj gluposti, zlobi i licemjerju. Lako moguće da lista ne staje nakon samo tri ružne osobine koje, u nekoj mjeri, imamo gotovo svi. Barem u nekom periodu života, ali prije ili kasnije, najčešće prerastemo te osobine.

Read More

Kako misliš “sam si na svijetu”?

Nije još ni 8 ujutro. Trudim se ne pogledati sve obavijesti i poruke, ali rijetko uspijevam u tome. Ta glupa navika uzimanja mobitela odmah ujutro mi stravično ide na živce jer ne želim da mi taj mali aparat diktira život.

Read More

Page 1 of 7

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén